Duhovnu obnovu organzirao je Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu. Voditelj je bio Marijan Bešlić, isusovac i župnik na župi Presvetog Srca Isusova na Zametu, Rijeka. Pater Marijan je u dva susreta sa zaposlenicima Fakulteta potaknuo na promišljanje o milosrđu Božjem i o važnosti molitve. Počevši s geslom godine milosrđa „Milosrdni kao Otac“ pater je naglasio kako je važno da si posvijestimo kako nismo nevini, već grešni a spašeni, te kako ćemo uzdajući se samo u vlastite snage uvijek sagriješiti. Zato je važno sebe gledati Očevim očima, oprostiti sebi i ljubiti sebe Božjom ljubavlju kako bismo mogli voljeti druge. Nismo milosrdni prema sebi pa se koncentriramo na negativnosti, a u drugom prvenstveno moramo tražiti i pronaći primjer dobra, ono što od drugoga možemo naučiti. U konačnici svoje poslanje moramo pronaći u Bogu. No, u čovjekovu životu ništa nije lako, i nemoguće je išta ostvariti vlastitim snagama, stoga je potrebno moliti za dar prihvaćanja beskrajnog Božjeg milosrđa.

Govoreći o molitvi, pater Bešlić istaknuo je kako je važno govoriti i osjećati „moj Bog je ovdje sa mnom, Bog moj prisutan je“, On je sve u svemu, u svemu ga možemo prepoznati i u svemu stvorenomu ljubiti. Ova promišljanja zaključena su s 10 pravila pape Franje za sretan život.

Euharistijsko slavlje toga dana predvodio je voditelj puta, vlč. Petar Vidović, tajnik KBF-a u Đakovu. U propovijedi je potaknuo na promišljanja o tomu što volimo i što ne volimo, te važnosti da ono što i sami volimo primjenjujemo, a što ne volimo, izbjegavamo činiti u odnosima prema drugima, pročitavši pjesmu Vladimira Visockoga Ja ne volim.

Posljednjega dana duhovne obnove zaposlenici su posjetili Svetište Majke Božje Trsatske, preporučili se njezinu zagovoru, te su se nakon svete mise i zajedničkoga objeda uputili svojim kućama sa željom da budu misionari Božjega milosrđa .