Program obilježavanja dana KBF-a nastavljen je u Svečanoj dvorani biskupa Antuna Mandića. Svečanost je započela nacionalnom himnom u izvedbi mješovitog zbora KBF-a, a cjelokupni program prožimale su glazbene točke koje je izvodio gudački kvartet Cadenza iz Zagreba. Zatim je uslijedila promocija videouratka KBF-a u kojem su sudjelovali profesori, suradnici i studenti fakulteta.
U ime rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku prof. dr. sc. Željka Turkalja uvodne pozdrave uputio je prof. dr. sc. Tomislav Mrčela, prorektor za financije i poslovne odnose. Potom je i dekan KBF-a prof. dr. sc. Ivica Raguž uputio pozdrave članovima uprave i senata, te dekanima pojedinih fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Posebno se zahvalio dekanu KBF-a u Splitu izv. prof. dr. sc. fra Anđelku Domazetu, dekanu KBF-a u Sarajevu izv. prof. dr. sc. Darku Tomaševiću, dekanu Teološkog fakulteta u Ljubljani Robertu Petkovšeku te predstavnicima Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivanu Antunoviću i mr. sc. Miroslavu Čadeku. Profesor Raguž je predstavio rad fakulteta u protekloj akademskoj godini, koji se sastojao od niza znanstvenih skupova, Erasmus ugovora, studijskog putovanja, teološko-pastoralnog seminara, sudjelovanja studenata na Osječkom ljetu mladih i organizacijom 5. filozofske škole Matice Hrvatske.
U nastavku svoga govora dekan Raguž se obratio studentima, a taj dio donosimo u cijelosti:
Poštovane i drage studentice, poštovani i dragi studenti,
dopustite mi da se i vama osobno obratim. Pred sobom možete vidjeti sliku Isusa Dvanaestogodišnjaka u hramu, sliku koja se nalazi u Đakovačkoj katedrali, ali također i na ovogodišnjem Rasporedu predavanja. Slika nam doziva u pamet čudo koje se dogodilo u Isusu Kristu, a to je da sam Bog zauzima stav studenta, slušatelja, da i on sam želi rasti u mudrosti i znanju: «Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.» (Lk 2, 46- 47) Veli nam evanđelist da su se njegovi roditelji, Marija i Josip, zapanjili, bili su izvan sebe kada su to vidjeli. Vjerujem da i mi možemo biti «izvan sebe, imajući na umu da Bog sjedi, sluša i pita. Čudesno je da Bog sluša i pita, imajući na umu da bismo mi trebali biti ti koji slušaju i pitaju.
Tumačeći taj čudesni događaj Isusa Dvanaestogodišnjaka u hramu, Toma Akvinski veli: «Ad hoc autem quod homo in sapientia proficiat quatuor sunt necessaria: scilicet quod libenter audiat, diligenter inquirat, prudenter respondeat, et attente meditetur.» «Za rast u mudrosti potrebno je sljedeće: da čovjek rado sluša, da marljivo traži, razborito odgovara i pozorno razmatra.»
Dakle, prvo, student teologije, profesor teologije, vjeroučiteljica i vjeroučitelj pozvan je biti radostan slušatelj. Zašto? Toma tvrdi da je mudrost tako duboka da ju nijedan čovjek ne može obuhvatiti. Isto tako, nitko nije toliko mudar da ne bi trebao učiti slušanjem. U tom smislu, dragi studenti, ostanite i dalje studenti, slušatelji Božje riječi, ali svega Božjega, mudrosnoga u ovom svijetu. Na taj ćete način ostati istinske teologinje i istinski teolozi. No, nemojte biti bilo kakvi slušatelji, nego radosni i postojani slušatelji koji, kako piše Toma Akvinski, trebaju „staviti svoje srce“ u ono što slušaju. Ako je Bog takav slušatelj nas ljudi, ako on stavlja „srce svoje“ u slušanje, kako bismo tek mi trebali biti slušatelji, slušatelji Boga, slušatelji Crkve, prošlih, sadašnjih i budućih pokoljenja.
Drugo, Krist je slušao i sjedio, a to znači da je on slušao prosuđujući. Kristov slušatelj, teolog je onaj koji misli svojom glavom, koji slobodno misli i prosuđuje. Zato će Toma Akvinski reći da trebamo biti slušatelji mudrih i učenih ljudi, ali da pritom nikad ne stavljamo svoje učitelje iznad istine, tj. da uvijek trebamo sve prosuđivati istinom, jer «solum debet veritati adhaerere», «treba samo prianjati za istinu.» U tom smislu neka i vaš budući život bude trajno prianjanje jedino uz istinu i samo istinu.
Treće, u mudrosti se najbolje napreduje, piše Toma Akvinski, ako ju se drugima priopćava. Naime, obično se misli da se mudrim postaje i ostaje tako što se mudrost zadržava samo za sebe. A Toma upozorava: «Nullus ita bene potest proficere in scientia sicut in communicando aliis quae ipse scit» – «U znanju se može napredovati jedino ako priopćavamo drugima ono što znamo.» To je tako duboka i važna misao. Jer, nutarnja strast za znanjem rađa se ne samo iz nečega osobnoga, iz osobne želje za usavršavanjem, što je isto tako važno, nego iz odnosa spram drugoga. Želim spoznavati, rasti u spoznaji kako bi to onda mogao priopćiti drugima, kako bih mogao drugoga obradovati tom spoznajom. Usudio bih se reći da su najveći znanstvenici bili najveći upravo zbog te goleme želje za priopćavanjem, za obogaćenjem cijeloga ljudskoga roda. Ta ih je strast učinila velikim znanstvenicima. To i ja vama isto želim, drage studentice i studenti, ali i nama profesorima, da u vama i u nama bude trajna želja da ono što ste primili, što primate, da to i drugima priopćavate i drugima darujete. Time ćete i sami rasti u znanju i u mudrosti, a s vama i drugi. To bi bila moja želja i čestitka.
U nastavku programa uslijedilo je prigodno predavanje dr. sc. s. Silvane Fužinato. Tema njenog izlaganja bila je "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi. (Iv 5,8) Čovjek između vjere i nevjere." Cilj predavanja bio je dati poticaj vjernicima, posebno novim diplomiranim teolozima, da se zapitaju kakvu sliku Boga posjeduju i da se osvijeste velike odgovornosti i zadaće izgradnje svijeta. Pragmatična funkcija obrađenog teksta u predavanju jest odabir vjere, a ne nevjere, zaključila je Fužinato.
Potom je uslijedio akademski čin promocije diplomiranih teologa i sveučilišnih specijalista Pastorala kriznih situacija. Također su dodijeljene potvrde o završenom programu cjeloživotnog učenja. Nakon svečanoga akademskog čina promocije, dekan Raguž zahvalio je za dugogodišnji predani rad prof. dr. sc. Ivanu Zirdumu, mr. sc. Boži Radošu i dr. sc. Josipu Bernatoviću. Zatim je uslijedila i dodjela godišnjih nagrada. Anamarija Ćosić, dobitnica je nagrade za najbolji diplomski rad, a nagrađeni su i studenti s najboljim prosjecima ocjena tijekom prošle akademske godine. Nagrade su dobili (u zagradi prosjek ocjena): B. Diklić (5,00), S. Bradarić (5,00), D. Brkić (5,00), L. Radinski (4,89), I. Kunčević (4,9), Ž. Filajdić (4,9). Program je završio svečanim domjenkom za sve uzvanike.
S. Bradarić/ K. Japarić
Video prilog možete pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=91BpbzPavz4&feature=youtu.be
