Prvi se okupljenima obratio Luka Marošević, predsjednik Studentskog zbora. Na početku je pozdravio sve okupljene i naglasio važnost da svatko u svojim funkcijama i poslanjima slijedi Kristovu zapovijed: „Idi, pa i ti čini tako!“ Istaknuo je kako je uskrsnuće ona konačna stvarnost svakog čovjeka koji želi vječni život, no i kako je to dug put koji je popločen pločicama jecaja, urlika, vriskova i plodova naših grijeha. Iako je mnogima tema smrti odbojna, ona je nužan i sastavan dio našega života. Čak je i sam Isus – pravi Bog, prošao smrt, ali je i tu istu smrt pobijedio. Čestitku je zaključio pozivom svima nama: „Šuteći svojim prohtjevima, svome egoizmu, u konačnici sebi, dopustite si da otkrijete svete Kristove rane koje život znače!“

Nakon njega, čestitku je uputio i izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Kako bi svima što lakše objasnio samu bit uskrsnuća, naveo je sve okupljene da razmišljaju o fresci žena pred Isusovim praznim grobom koja se nalazi u đakovačkoj katedrali. Na njoj su u prvom planu tri Marije, začuđene i uplašene dok im se anđeo objavljuje sjedeći na grobnom otvoru. U pozadini su prikazani događaji prije i nakon uskrsnuća. Dekan je naglasio kako je uskrsnuće jedna stvarnost  koju je teško objasniti, ona je neizreciva, pripada nadnaravnom redu i zato svi zemaljski načini izražavanja mogu pružiti tek predodžbu. Na kraju je istaknuo kako smo rođeni u vremenu, a stvoreni za vječnost i citirao: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera naša.“

Na kraju se svima okupljenima svojom čestitkom obratio i mons. dr. sc. Đuro Hranić, Đakovačko-osječki nadbiskup i Veliki kancelar Fakulteta. Rekao je kako je Kristovim križem označena prošlost, sadašnjost i budućnost svijeta. Križ je mjesto najuzvišenijeg očitovanja Božje ljubavi i po križu shvaćamo koja je mjera Božje ljubavi, ljubavi koja je kadra pobijediti smrt i donijeti nam izvor života. Naglasio je kako je križ sastavnica i našeg ljudskog života s kojim se susrećemo na različite načine. Naš je cijeli život isprepleten križem. Također je istaknuo važnost zajedničkog umiranja sebi, kako bismo stvarali novu budućnost. Na kraju je pozvao sve okupljene da budu svojim identitetom svjedoci radosti, optimizma i nade.

Nakon čestitki, program je zatvorio mješoviti zbor izvedbom Anima Christi.

Tekst / Fotografija: Maria Dragomirović / Marija Hardi