Događanja

Susret novoga Dekana sa studentima prve godine

Autor:  Petak, 30 Rujan 2022 |

30. rujna 2022. godine vršitelj dužnosti dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. sc. Ivica Raguž održao je susret sa studentima prve godine. Na početku susreta Dekan ih je srdačno pozdravio i poželio im dobrodošlicu. Nakon što su se svi kratko predstavili, Dekan im je uputio misli koje ih trebaju voditi kroz svih pet godina njihova studiranja. Radi se o sljedećim mislima.

Prva misao dolazi iz knjige Tužaljki, a glasi: „Dobro je čovjeku da nosi jaram od svoje mladosti.“ Dakle, istinska je mladost u kršćanskom smislu samo ona koja nosi jaram. Tako su i studenti došli na Fakultet, odnosno u Bogosloviju kako bi im profesori stavili jaram. To je jaram Božjih riječi, a Božje riječi su u Sv. pismu zapovijedi. Zahvaljujući tome jarmu i Božjim zapovijedima, studenti mogu imati istinsku kršćansku mladost. S druge strane, mladost koja odbacuje jaram Kristovih riječi, Kristovih zapovijedi, uzima drugi jaram – đavolski jaram (jaram grijeha, bludnosti, neozbiljnosti). Cijeli studij predstavlja jedan jaram, on je zahtjevan, ali Gospodin govori da je njegov jaram sladak. Pa tako i knjiga Propovjednikova govori kako će upravo jaram osloboditi onoga koji ga nosi od „jada u srcu“ i „boli u tijelu“. Tako je Dekan pojasnio ulogu jarma s letom ptica. Ptice imaju „jaram“, to su njihova krila, ali zahvaljujući tome jarmu, one lete. Kada bismo htjeli osloboditi ptice toga jarma, one više ne bi mogle letjeti. Zato studenti teološki studij i bogoslovski život moraju shvatiti kao ozbiljno uzimanje jarma, kako bi po tom jarmu mogli letjeti prema Isusu Kristu.

Nastavak misli glasi „Neka sjedi u samoći“. Od studenata se tijekom studija očekuje dvostruka samoća. Tjelesna i duhovna samoća. Tjelesna samoća podrazumijeva „sjedenje“, a to znači prestanak lutanja, ukorijenjenje protiv duha lutanja, nemira. Ukorjenjenje je poniznost, dati se obuzeti Bogom, biti Božji i prestati biti nenavezan, „svoj“. Takva tjelesna samoća treba ukorijeniti osobu u Božji naum, u Božju riječ. Duhovna samoća, s druge strane, označava čistoću srca i kontempliranje Boga. To nije samoća ovoga svijeta, biti sam sa sobom. Ne. Sv. Jeronim piše na jednom mjestu, naglasio je Dekan: „Ondje je on sam, a opet i nije sam jer je uz njega Krist.“

Nadalje Pismo nastavlja misao: „I da šuti“. Kršćanin je brz u slušanju, spor u govoru. Loš je student onaj koji odmah želi govoriti i tumačiti. Pismo očekuje da mladi prvo šute i da slušaju. Šutjeti tako ima dvije dimenzije: biti poslušan, ali i biti ponizan. Tako ne treba zaboraviti i da je sam Isus Krist trideset godina šutio. Trebamo šutjeti i zbog svijesti o vlastitoj grješnosti i u šutnji se kajati za svoje grijehe.

I posljednji dio ove misli kaže: „Izdići iznad sebe. (levavit super se)“ Upravo je u ovome razlika ovoga studija od svih ostalih. Teološki studij ne traži da studenti budu samo ljudi, nego su studenti pozvani da budu super homines. Dakle, kršćani se trebaju izdići iznad sebe samih i doći u zajedništvo s Bogom. Izdižemo se proučavajući Isusa Krista i ne ponašajući se kao ljudi iz ovoga svijeta. To se događa i u čitanju (studiju) i molitvi. Dekan je opet naveo sv. Jeronima: „Neka nakon molitve slijedi čitanje Pisma, a nakon čitanja molitva.“ Tako studenti nakon čitanja studijskog gradiva, nakon učenja, trebaju moliti, a nakon molitve opet učiti.

Druga misao dolazi iz Pjesme nad pjesmama koja započinje riječima: „Poljubi me poljupcem usta svojih.“ Teološki studij počiva na jednom poljupcu – Kristovu poljupcu. Tako i teološki studij ima smisla samo dok studenti žive od Kristova poljupca. Studiranje je zapravo uzvraćanje poljupca Kristu. No, ako bi studenti mogli živjeti od Krista, potrebno je imati društvo koje njeguje Kristov poljubac. Tako sv. Jeronim govori u kakvom se društvu treba kretati kršćanin, a posebno student teologije. To su sljedeći ljudi: „Pomalo tužni, ozbiljni, pomalo blijedi, ali oni koji nisu prelijepo odjeveni.“ Dekan je osobito upozori na važnost tih svojstava istinskoga teologa (kršćanina), jer su takve osobe one koje njeguju nutrinu, ponizne i duše tražiteljice.

Treća misao jest izjava sv. Jeronima koji kaže da svaki kršćanin, a osobito teolog treba imati biblioteku u srcu. Upravo je Biblija ta biblioteka koja mora biti u srcima studenata teologije. Naime, i sama Biblija je „biblioteka“, zbirka knjiga i tko ljubi Biblije, ljubi knjige, knjigoljubac je, a time mu je srce ispisano Božjim riječima.

Četvrta misao vezana je uz Lev 3, 9 koja kaže da žrtvuju cijelu životinju, ali da ne zaborave i rep. Počevši studirati, studenti su dali svoju glavu, ali ne smiju zaboraviti rep. Dakle, trebaju ostati postojani do kraja, nikada ne popuštati, nikada se ne opuštati. Tim riječima, dekan je završio uvodni, pozdravni govor i podijelio studentima prigodne poklone.

Studenti su se nakon toga uputili na sv. misu u fakultetsku kapelicu Marije Majke Crkve. U svojoj homiliji Dekan je istaknuo kako se u đakovačkoj katedrali može na dva mjesta susresti sv. Jeronim. Jedna je slika sv. Jeronima pokrivenog koprenom, a druga Jeronim pokornik koji se udara kamenom u prsa. Koprena kao pokrivalo upućuje na odvojenost od ovoga svijeta i na samoću. Isto tako, Jeronim je cijeli svoj život proživio u pokori. Upravo uz pokornički život, sv. Jeronim kaže: „Nemoguće je imati stalno pun želudac i misliti na nebesko.“ I još: „Napustio sam domovinu, roditelje, sestre i rodbinu, ali i ono što je još teže, stol s obilnom hranom“. Dekan je potom izdvoji sljedeće misli iz bogatoga djela sv. Jeronima.

Sv. Jeronim u jednom svojem pismu govori kako se trebamo čuvati i ljubavi i mržnje. Nastavlja: „Rijetko je pronaći osobu koja te sa mjerom hvali i ljubi.“ U tome smislu, prijatelji mogu biti opasni jer pretjeruju u pohvalama, teško pronalaze pravu mjeru i zbog toga se možemo uzoholiti. Isto tako, i neprijatelji nemaju mjeru u svojim kritikama. Ipak manja je opasnost među neprijateljima nego među prijateljima, jer upravo neprijatelji ne dopuštaju da se uzoholimo, nego nas njihove kritike tjeraju da se preispitujemo. Tako i dolazimo do izraza da je za kršćane „istina uvijek gorka“ (veritas amara est), ali ona donosi spasenje.

Sljedeća Jeronimova misao koju je je Dekan donio jest: „Više želim biti negoli izgledati.“ I na teološkom fakultetu važno je biti, a ne kako ćemo izgledati (čast, moć, pokazivanja, vlastita slava). Tu smo da „budemo“, a ne da „izgledamo“. Isto tako, nastavio je Dekan, teološki fakultet nije poput ostalih fakulteta jer mi smo ovdje nebeska obitelj (familia coelestis), a ne zemaljska, navodeći opet Jeronima. Mi smo tu da studiramo nebo, da zahvaćamo nebesko, jer smo na ovom svijetu advenae, peregrini, stranci, došljaci.

Potom se ukratko osvrnuo i na liturgijska čitanja. Prvo čitanje govori o Bogu koji se objavio Jobu u oluji. No, cijeli je Jobov život u oluji, sve je izgubio. Očekivali bismo da će se Bog objaviti u povjetarcu, nježno, tiho. Ali „zafrkantski“ Bog se objavljuje Jobu, koji je u oluji, upravo iz oluje! Iz toga moramo vidjeti da se iz vlastitih oluja možemo osloboditi samo ako uđemo u drugu oluju, Božju oluju. Biti kršćanin znači misliti u oluji, a to znači biti izbačen iz sebe, postati drukčiji.  Božja oluja također predstavlja Boga koji je nedohvatljiv, koji izmiče čovjekovu razumu, njegovoj volji za moću. Olujni Bog je Bog koji nas dovodi do milosti, jer oluja nam kazuje da se spasenje ne nalazi u čovjekovu razumu i volji, u njemu samomu, nego u Onomu koji je iznad njega i Onomu koji je bolji od njega, a to je Isus Krist.

Kada promatramo evanđelje, vidimo da Gospodin prijeti Kafarnaumu, gradu koji je vidio najviše čuda. Te su riječi zapravo upućene nama, svim studentima i profesorima teologije. Moramo biti svjesni da upravo teolozi mogu biti najgori od svih znanstvenika, kao Kafarnaum, jer upravo teolozi mogu otpasti od čuda, od Gospodina: gledaju tolika „čuda“, govore o Bogu, a nikakva obraćenja. Štoviše, još mogu postati i oholiji. Upravo stoga moramo studirati tako da pred očima imamo pakao. Da, teologija je istinska samo ona koja misli naočigled pakla! U tome smislu, sv. Jeronim govori: „Moj se život sastoji u tome da oplakujem bivše grijehe i da se čuvam budućih.“ Tako Jeronim misli na očigled pakla, na očigled mogućnosti vlastite propasti. Dekan je propovijed zaključio poticajem da studiramo teologiju ponizno, nježno, olujno, misleći na mogućnost propasti, ali i radujući se znajući da se na ovom fakultetu kao i u Crkvi događaju „čuda u Kafarnaumu“ koja se nigdje ne događaju, a studenti teologije moraju biti najčudesniji. Jer, teologija misli naočigled čuda, naočigled Kristovih čuda.

Nakon sv. mise Dekan je upoznao studente prve godine s novim prodekanima: izv. prof. dr. sc. Boris Vulić (nastava i studenti), izv. prof. dr. sc. Šimo Šokčević (znanost i međufakultetsku suradnju) i izv. prof. dr. sc. Davor Vuković (financije i organizacija poslovanja). Oni su se također kratko predstavili i uputili riječi dobrodošlice.

Tekst: Maria Dragomirović

 

Galerija slika

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.