Događanja

Održano znanstveno predavanje doc. dr. sc. Tomislava Ćurića

Autor:  Utorak, 25 Listopad 2022 |

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, 24. listopada 2022. godine održano je znanstveno predavanje doc. dr. sc. Tomislava Ćurića na temu: Dijalog između suvremene umjetnosti i liturgije – polazišta, primjene i perspektive.

Na početku sve okupljene pozdravio je izv. prof. dr. sc. Šimo Šokčević, v.d. prodekana za znanost i međufakultetsku suradnju koji je i predstavio samoga predavača.

Predavanje je zapravo bilo predstavljanje istoimene doktorske disertacije profesora Ćurića. Tematsko područje vidljivo je iz samoga naslova, a to je dijalog između suvremene umjetnosti i liturgije. Ono što je predavač istraživao jest suodnos između suvremenoga umjetničkog stvaralaštva i teološke dimenzije kršćanskoga bogoslužja. Liturgija bitno utječe na suvremenu sakralnu umjetnost. Umjetnost, s druge strane, nije jednostavno ures ili vanjska forma, nego konstitutivna dimenzija liturgije. Cilj sakralne umjetnosti je dvostruk: izražava svetost i „sudjeluje“ u liturgijskom događanju, ali isto tako „oblikuje“ liturgiju stapajući se sa samom liturgijskom obrednošću.

Dva su temeljna motiva istraživanja ove teme, nastavio je predavač. Prvi je motiv znanstvene naravi jer se primjećuje potreba znanstvene obrade odnosa između umjetnosti i liturgije, posebno glede pitanja obnove postojećih starih crkava i izgradnje novih. Drugi je motiv kontekstualne naravi i na neki je način osoban predavaču. Za vrijeme pisanja doktorske disertacije, predavač je bio župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu gdje se morao brinuti za izgradnju nove župne crkve i drugih objekata župe. Upravo se zato odlučio baviti ovom problematikom kako bi bio spreman suočiti se s tim izazovima.

U teorijskom okviru cilj rada bio je znanstveno istražiti polazišta, primjene i perspektive dijaloga suvremene umjetnosti i liturgije koristeći relevantne teorije, vrela i rasprave. U praktičnom dijelu željelo se utemeljiti i obrazložiti primijenjene kriterije koji će koristiti kod projektiranja novih ili kod obnove postojećih crkava onima koji skrbe o liturgijskim prostorima ili samim umjetnicima i arhitektima.

Prvo, uvodno poglavlje rada imalo je za cilj ponuditi odgovarajuću kontekstualizaciju teme. Bilo je važno odgovoriti na pitanje kako Crkva gleda na umjetnost. Polazište za dijalog između suvremene umjetnosti i liturgije predstavlja nauk Drugoga vatikanskog sabora koji je stvorio novu paradigmu u dijalogu Crkve i suvremene kulture. Crkva prihvaća dijalog s umjetnicima priznajući umjetnosti autonomiju i slobodu umjetničkoga izričaja, ali se ne odriče prava na kritičko prosuđivanje prikladnosti djela na temelju teoloških načela.

Drugo poglavlje, koje je analitički ustrojeno u četiri uzajamno povezana kruga, mjesto je ispreplitanja različitih teorijskih tradicija i komplementarnih pristupa koji su pružili prikladne ključeve za razumijevanje primjene modela dijaloga suvremene umjetnosti i liturgije. Riječ je bila o interpretaciji dinamike obostranoga stvaralačkog uranjanja liturgije u umjetnost i umjetnosti u liturgiju.  Nova dijaloška kultura, inicirana od strane Crkve, pronašla je odgovor kod ponajboljih hrvatskih stvaratelja. Vidljivi povoljni uvjeti za buđenje izvorne kršćanske sakralnosti u umjetnosti i arhitekturi prepoznaju se posebno u zadnja dva desetljeća.

Treće poglavlje donosi niz kriterija na temelju provjerenih teoloških principa, a u duhu liturgijske obnove Drugoga vatikanskog sabora. Smjer teorijskih promišljanja išao je u pravcu poticanja obnovljenoga dijaloga umjetnika, arhitekata i teologa. Znanstvena naracija u ovom poglavlju zaustavila se na općim načelima u kojima se prožimaju kulturni, estetski i teološki pogledi na osnovi umjetničkoga i arhitektonskoga stvaralaštva za liturgiju: cjelovitost, funkcionalnost, izvornost, sakralnost i plemenita jednostavnost.

Zatim je predavač predstavio jedan od primjera koje je istražio u svojoj doktorskoj disertaciji kako bi konkretizirao ono što je govorio. Primjer koji je naveo jest glavni oltar hvarske katedrale. Profesor je ukratko objasnio liturgijsku važnost oltara i razliku smještaja oltara u pretkoncilskim i koncilskim crkvama. Upravo je glavni oltar hvarske katedrale primjer suvremenog oltara u staroj crkvi. Izgradio ga je hrvatski kipar Kuzma Kovačić 1993. godine. Oltar je pravokutna oblika, a na prednjoj strani dominira „sunčani križ“. Oltar je monumentalni blok isklesan od bračkog kamena „dračevice“, dimenzija 102 cm x 200 cm x 120 cm. Oltar je stamen i snažan, a ipak zrači svojevrsnom liričnošću, koja mu daje poetičnu lakoću. Bjelina i uglačanost odaju suzdržanu mirnoću. Oltar je, kako predavač kaže, u pravom smislu te riječi „katedralan“, monumentalan, jer se za stolom Gospodnjim okuplja cjelokupna crkvena zajednica trootočke biskupije.

Predavač je zaključio izlaganje naglašavajući opravdanost nakane ove disertacije koja je u sljedećem: pridonijeti ispravnom i konkretnom poboljšanju dijaloškoga odnosa Crkve i umjetnosti, pri čemu će i jedna i druga strana, čuvajući i njegujući svoju izvornu bit, ali i uzajamni dijalog slijediti vrlo važno načelo „sjedinjenosti i nepomiješanosti“.

Tekst: Maria Dragomirović
Fotografija: Valentina Martinuš

 

Galerija slika

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.