Biskup je nastavio homiliju pozivajući se na misli iz prvoga čitanja: „Blizu ti je riječ.“ Radi se o Knjizi Ponovljenog zakona – treći Mojsijev govor u kojemu mi na neki način uočavamo sumnju radi koje se trebalo ponovno naglasiti sadržaj i potrebu vjernosti Savezu. U odredbama koje treba vršiti nalazi se odgovor izabranoga naroda na Božju objavu. To nije nešto što im je daleko i nedostupno, nije neki izvanjski zahtjev, nego dolazi iz glasa samoga srca.

Sljedeća misao koju je biskup iznio odnosila se na citat: „Obrati se Gospodinu Bogu svome“ koji govori da je to poziv na trajnu obnovu zajedništva i vjernosti Savezu. Poziv na obraćenje u središte života stavlja cjelovito svjedočenje vjere, odnosno iskren odaziv Božjoj riječi.

U evanđeoskome tekstu čuli smo Učiteljevu riječ: „Vi ste prijatelji moji.“ Sasvim jasno možemo raspoznati kako njegove riječi kreću iz njegova Srca, iz središta njegova života, njegove ljubavi i djela spasenja. Nije nam dao zapovijed ljubavi kao teret, već nam je potpunim predanjem pokazao mjeru ljubavi. Sasvim jasno želi naznačiti da sve svoje i Očevo predaje učenicima.

Na kraju je biskup naglasio kako je sva jasnoća u Kristovoj osobi, svi zahtjevi su posvjedočeni primjerom njegovih djela. Upravo se u tome krije jezgra naše vjere i u njoj se treba ogledati svaki naš korak, svako djelo i svaki pothvat što ga poduzimamo na putu svoje osobne vjere i na planu poslanja Crkve. Biskup je rekao kako su pred svima nama nova vremena i mogućnosti, kao i nove potrebe i izazovi jer se upravo u krilu teologa oblikuju i pripravljaju novi naraštaji u sve zahtjevnijim ulogama i službama budućih vjerovjesnika Kristova evanđelja. 

U 11 sati svečanost je nastavljena u dvorani biskupa Antuna Mandića na Fakultetu.

Nakon svečanog ulaska, dekana, prodekana, profesora, rektora i prorektora Osječkog sveučilišta, Josipa Jurja Storssmayera u Osijeku te prodekana i dekana KBF-a u Đakovu, uslijedila je himna Republike Hrvatske, koju je izveo studentski pjevački zbor KBF-a u Đakovu. Potom je uslijedila je glazbena točka: Felice Giardini – String Quartet  No4 Eb Major; u izvedbi gudačkog kvarteta Cadenza iz Zagreba.

Prvi nam je svoju pozdravnu riječ uputio prof. dr. sc. Vlado Guberac, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Na početku svoga obraćanja pozdravio je sve nazočne i čestitao Dan fakulteta u ime Akademske zajednice. I rektor se, poput pomoćnog biskupa Ivana, osvrnuo na pokojnog profesora Dogana, i ne tako davnu 2005. godinu, kada smo ušli u sastav Osječkog sveučilišta. Prof. Guberac kaže kako je KBF u Đakovu dao Sveučilištu jedan novi pečat i dodatnu oplemenjivačku vrijednost Sveučilištu. U raspravi oko STEM-a ili ne STEM-a, donesen je zaključak da su svima puna usta STEM-a. Prof. Guberac naglasio je kako su bitna i ona područja koja ne pripadaju u STEM, pogotovo ona zanimanja koja pripadaju u humanističko područje. Od 7. stoljeća Hrvati su vezani uz katoličku vjeru, bez koje mi ne bismo znali, tko smo, odakle smo i kamo idemo. Kao KBF, nismo najmlađi fakultet u sastavu Sveučilišta, već smo stari fakultet, jer je davno bila 2005. Iz tih razloga, bez obzira koliko brojimo profesora, mi smo jedan od stožernih fakulteta sveučilišta. U ovim teškim vremenima, KBF može računati na veliku pomoć i podršku sveučilišta.  

Nakon Rektora, riječ nam je uputio i prof. dr. sc. Ivica Raguž, v. d. dekana KBF-a u Đakovu. Nakon upućenih pozdrava svim gostima, Dekan je ustvrdio kako je Heidegger negdje napisao  da se filozofi pozdravljaju tako što postavlju pitanja jedni drugima. Teolozi pak pozdravljaju jedni druge tako što im žele zdravlje tijela, duše, ali i zdravlje u vječnom životu. Naš Fakultet sveukupno ima 76 studenata i taj broj konstantno opada i to se vidi bez neke pretjerane analize. Stado je malo, ne znamo zašto, nastavio je Dekan, možda zbog demografije, možda zbog rasta bezboštva u Europi i u nas, ali možda i zbog našega sporoga djelovanja. Mi teolozi moramo djelovati silovito i snažno, jer znamo da Bog uzima slabe kako bi posramio jake. Bitno je djelovati i kvalitetno raditi, neovisno o tome hoćemo li imati malo ili veliko stado studenata. Jer, malo gnojiva nužno je za plodnost velike njive društva pa tako i Sveučilišta.

Nadalje, Dekan se osvrnuo i na ostala djelovanja Fakulteta u prošloj akademskoj godini. U Erasmus projektu, u odlaznoj mobilnosti imali smo 2 studenta. Jedan u Poljskoj, a drugi u Bosni i Hercegovini, oba u ljetnom semestru. Dekan je pohvalio i naše izdavaštvo kao i prethodnih godina intenzivno radi. I ove godine izdajemo 4 broja časopisa Diacovensia, a u biblioteci se priprema 1 zbornik i 1 autorska knjiga. Fakultet je organizirao 12 važnih događaja, među koje se ubrajaju: znanstveni skupovi, simpoziji, međunarodni simpoziji te kolokviji. I ove godine će se organizirati kratko studentsko putovanje u Budimpeštu, a ako ne bude nekih većih iznenađenja na proljeće se planira jedno duže studijsko putovanje.

Diplomantima i gostima dekan je uputio tri riječi koje im mogu poslužiti kao nit vodilja na daljnjem životnom putu: ispraznost, pohota i bolest.

„Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću sve je ispraznost.“ Teologija je „philosophia mortis“ - filozofija smrti. Ona čovjeka podsjeća da je on ispraznost, da je dah, dašak, paučina, kako čitamo u Pismu. Običan dašak puhne i čovjeka nema, ni mjesto ga ne poznaje. Čovjek koji ne vjeruje u Boga zaboravlja svoju ispraznost, da je bez Boga sve ispraznost nad ispraznošću. Štoviše, bezbožni čovjek želi biti Kain, želi biti kao komad stijene i biti bez drugoga, bez oskudice. Ne želi promatrati ni sebe ni bližnjega kao dašak, dah koji je potrebit nježnosti, zajedništva. Knjiga Propovjednikova poručuje nam da se taj Kainov duh ispraznosti očituje u nesposobnosti blagovanja, jesti i piti: ili uopće ne jedemo i ne pijemo zajedno, samodostatni kao Kaini, ili pak jedemo i pijemo ravnodušni kao gromade stijene. Isti se duh ispraznost također pokazuje u slomu obitelji. Danas više nismo sposobni imati obitelj, niti smo sposobni imati vremena za obitelj, umišljeni kao nismo ni isprazni, dašak, dah, kao da nikada ne ćemo umrijeti.. Izgubili smo svijest da smo potrebni drugoga čovjeka. U Abelu (heb. ipraznost glasi „havel“ što podsjeća ime Abelovo, „abel“, „avel“) vidimo da on nije gromada stijene, nego čovjek koji je svjestan da je isprazan, dašk, dah, paučina, da je svaki čovjek dašak. Upravo zato Abel je simbol čovjeka koji je čuvar čuvar brata svoga i sestre svoje, svjestan je da su on i njegov bližnji tako krhki, potrebiti nježnosti, razgovora, priznanja, a osobito zajedništva ljubavi u ovom prolaznom životu. Zato Propovjednik, tako reći u liku Abela, poziva nas da budemo svi Abeli, da kao Abeli jedmo, pijemo i radujemo se zajedništvu: „Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke.“ „Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem.“ Zato su teolozi čuvar smrtnosti, ispraznosti, prolaznosti koja čovjeka dovodi do Boga i do bližnjega.

Pohota. „Svakoga čovjeka privlači njegova pohota.“ (Vergilije) U ljudskom životu postoje dvije vrste privlačenja. Privlačenje nasiljem i privlačenje ljubavlju. Kada nekoga ljubiš, ti ga privlačiš, kad nekoga jako ljubiš, možemo ga toliko privući da bude pohotan. Bog je u Isusu Kristu postao čovjekom da nas privuče ljubavlju, da budemo pohotni za njim. Teolozi zato trebaju težiti ne samo tomu da žele biti Kristovi, nego da budu pohotni za njim. Teologija ne želi frigidne, nego pohotne osobe koji će barem donekle pohotno uzvratiti na Kristovu veliku, pohotnu ljubav prema nama. Kršćanstvo je religija pohote, svete pohote. Zato i molimo u Psalmu: „Sinovi ljudski skrivaju se pod krilima Tvojim, potocima svoje pohote ti ih napajaš.“ Ta pak sveta pohota potom izbija sve ostale pohote ovoga svijeta.

Bolest – sam prorok Ezekiel kaže kako je pao na lice. Dekan poručuje da se ni nakon studija ne smije ponosno stajati, nego moramo stajati kao da ne stojimo, jer smo pred Bogom svi mi samo dašak, prah i pepao. Na tom tragu spomenuo je proroka Daniela koji je, nakon što je vidio Gospodin, izgubio snagu i bio tri dana bolestan. Važno je da nakon ovoga studija budemo bolesni, a to znači ranjeni Bogom  jer ćemo tako uspjeti ostati zdravi. Tragedija je da je današnji bezbožni čovjek u potpunosti zdrav, a zapravo je potpuno bolestan: bolestan je, jer je zdrav. Bolestan jer želi biti zdrav, tj. ne želi biti bolestan od Boga, bolan, ranjem Bogom. Kršćani pak, odnosno teolozi su zdravi baš zato što su bolesni od Boga, bolni i ranjeni Bogom. U svetoj bolesti se krije naše zdravlje. Zato diplomanticama i diplomantima Dekan želi da budu uvijek bolesni, tim više bolesni nakon završetka teološkoga studija.

Nakon pozdravnih govora i prigodno upućenih riječi, studentski pjevački zbor KBF-a u Đakovu izveo je pjesme: Laudate Dominum i Dona nobis pacem, a potom je uslijedilo prigodno predavanje pod nazivom: „Razumiješ li ono što čitaš? (usp. Dj 8,30) – važnost razumijevanja biblijskog govora“ koje je održao: dr. sc. Ivan Benaković: II. Vatikanski sabor govori o dva stožera kršćanstva, a to su Biblija i Tradicija. Vjera je dar. Mi ne možemo nekoga prisiliti da vjeruje. Dr. Benaković nam donosi tekst iz Dj 8, 26-40 koji govori o snazi Kristova uskrsnuća i važnosti pravilnoga razumijevanja Biblijskog teksta. Čitajući tekst, zaključujemo da je Biblija i njezino ispravno razumijevanje polazište za govor o Bogu. Ako je Biblija polazište za govor o Bogu i Božjem prostoru onda nam se sama po sebi nameće važnost njezina ispravna razumijevanja. Uloga teologa na „suvremenim dvorovima visokih dostojanstvenika“ leži u: 1. Osluškivanju biblijskog (Božjeg govora); 2. Razumijevanju biblijskog govora; 3. Poučavanja drugih biblijskom govoru; 4. Dovoditi ih u susret sa živim Bogom posredstvom biblijske Riječi. Bog se dao i obratio čovjeku i njegov govor svijetu treba osluškivati. Treba osluškivati i društvo, da vidimo žele li ljudi uistinu čuti taj govor. Teologovo je da osluhne biblijski govor, da sluša i čovjeka, te mu pomaže u osluškivanju i pravilnom razumijevanju toga govora.  Čovjek često ne razumije i ne shvaća. Uvijek se treba ohrabrivati da će se Bog otkriti. Ono istinsko nam je predano, a mi moramo znati drugome navijestiti taj isti govor. Bitno je primiti, ne našu riječ kojom pojašnjavamo, nego izgovorenu Božju riječ. Tumačenje Božje riječi ima smisao ako vodi susretu sa živim Bogom. U današnjem svijetu trebamo biti oni koji će slušati, naviještati i poučavati druge Božjoj riječi.

Nakon prigodnog predavanja uslijedio je akademski čin promocije magistara i magistrica teologije, te diplomiranih teologa. Nakon izreknutih obećanja, uslijedila je podjela diploma. Ovogodišnji magistri i magistrice te diplomirani teolozi KBF-a u Đakovu su: Nikola Andrić, mag., Dajana Došlić, mag., Marijana Fabijan, mag., Marko Golub, mag., Marija Hardi, mag., Antonio Ihaz, mag., Klara Kokić, mag., Ena Kovaček, mag., Antonia Kristić, mag., Brigita Kukuruzović, mag., Melani Markutović, mag., Mihaela Megloba, mag., Matea Miličić, mag., Antonio Pekić, mag., Vladimir Sabo, mag., Tamara Somek, mag., Andrijana Stažnik, mag., Lucija Šimunić, mag., Martina Birkić, mag., Bogdan Rudinski, mag. i Marija Maslo, mag..

Studentski pjevački zbor KBF-a u Đakovu izveo je studentsku himnu: Gaudeamus Igitur

Kao dio Dana Fakulteta, uslijedila je i dodjela nagrada i zahvalnice. Dekanova nagrada za postignut najbolji prosjek ocjena otišla je u ruke:

Studentu II. godine, Valentinu Kujundžiću, za najbolji ostvareni prosjek ocjena na I. godini studija,

Studentici III. godine, Marii Dragomirović i studentu III. godine, Luki Maroševiću, koji su imali identičan prosjek ocjena na II. godini studija,

Studentici IV. godine,  Luciji Tici, za najbolje ostvaren prosjek ocjena na III. godini studija,

Studentici V. godine, Kseniji Gaćarić, za ostvaren najbolji prosjek ocjena na IV. godini studija,

te studentu Vladimiru Sabi – za najbolje ostvareni prosjek ocjena na V. godini studija.

Đakon Vladimir Sabo dobio je nagradu za najbolji diplomski rad u akademskoj godini 2021./2022., pod nazivom: „Egzorcizam u kontekstu identiteta kršćanstva.“ Rad nam je predstavio mentor doc. dr. sc. Drago Tukara.  Doktor Tukara naglašava kako je diplomski rad plod kontinuiranog studentskog rada. Izrastao je iz seminara, preko elaborata pa do diplomskog rada. To je očit znak interesa studenta za pitanje zla i borbe protiv njega. Odgovor na ljudsko pitanje što je zlo i kako se boriti protiv njega student je našao u tekstovima Otaca i tako zavirio u bogatu Tradiciju Crkve. Time Tradicija i Oci su opet dolaze do izražaja. Tema je gotovo nova, obrađena na stručan i znanstven način. Sam rad sadrži pet naslova. Za područje egzorcizma u svjetlu prve Crkve nema puno informacija, tako da ovaj rad donosi jedan zanimljiv i važan presjek. Egzorcizam je sredstvo spasenja za čovjeka. Tema provocira kršćane, da vide, oslanjaju li se na močnu Božju riječ kojoj se i duhovi pokoravaju, ili samo nijemo promatraju. Rad je hvalevrijedan jer je nastao na velikom broju Otački i drugih tekstova.

Posebna zahvalnica upućena je akademiku Stjepanu Damjanoviću, kao darovatelju svoje velike i bogate knjižnice, Središnjoj fakultetskoj i nadbiskupijskoj knjižnici u Đakovu. Taj dar, koji je darovan za života, utapa se u zavičajni krajolik koji ga povezuju s našom Nadbiskupijom. U svom je znanstvenom radum veliku posvećenost usmjerio na teme koje se tiču i naše Nadbiskupije, poviše biskupa Strossmayera i Strizivojnačkog župnika Mitra Dragutinca. Za sada je pristiglo preko 3000 knjiga, a doći će još toliko. Velika mu hvala!

Za kraj je uslijedila glazbena točka: L. Boccherini – Rondeau – Allegretto Lantarello, A. Klobučar – Tri stavka za djecu: Finale – Igra, u izvedbi gudačkog kvarteta Cadenza iz Zagreba.

Tekst: Maria Dragomirović i David Ferić
Fotografija: KBFTV

 Video Dana Fakulteta možete pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=Y0obWE1vrOk