Događanja

Održan međunarodni znanstveni simpozij na KBF-u (VIDEO)

Autor:  Ponedjeljak, 28 Studeni 2022 |

25. studenog 2022. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je međunarodni znanstveni simpozij na temu: „Identitet muškarca u svjetlu suvremenih rasprava o spolu i rodu“ u suorganizaciji sa Katoličkim sveučilištem Péter Pázmány u Budimpešti. Na samome početku, prilikom otvorenja simpozija, obratili su nam se dr. sc. Stanislav Šota – predsjednik Programskog odbora skupa, dr. sc. Attila Puskás – dekan PPKE, voditelj odsjeka za dogmatiku te dr. sc. Ivica Raguž – v.d. dekana KBF-a.

Prof. Šota je ukazao na to da Kongregacija za katolički odgoj, u dokumentu o dijalogu po pitanju roda Muško i žensko stvori ih, ističe da u sadašnjem kulturnom kontekstu spol i rod više nisu istoznačnice. Spol definira pripadnost jednoj od dvije biološke kategorije koje proizlaze iz izvornoga para – žene i muškarca, a rod je način na koji se u svakoj kulturi živi razlika među spolovima. Problem nastaje kada se te dvije stvarnosti odvajaju. Rasprave o rodu i spolu su potrebne, ističe prof. Šota, jer su doprinijele da se u društvu razvija snažnije poštovanje svake osobe, napose poštovanje žena. S druge strane, pitamo se treba li se znanstvena zajednica bespogovorno složiti s radikalnim stavovima rodne teorije koja je pojam roda relativizirala do mjere da je on za nju fluidan, fleksibilan, gotovo nomadski. Budući da u sebi rodne teorije čovjeka denaturaliziraju, one društvu, napose Crkvi postavljaju pitanje je li držanje objektivnosti muškoga i ženskoga identiteta kao stalne odrednice osobe isključivo kršćanska ideja? Može li čovjek definirati sebe isključivo s obzirom na vlastiti doživljaj sebe? Uvodeći jedan osobni identitet i jednu afektivnu intimnost odvojenu od bioloških razlika, rodne teorije ruše ne samo tradicionalne koncepte muževnosti, nego i stavljaju na društveni „oltar“ novo shvaćanje i razumijevanje identiteta muškarca i njegove muževnosti.

Dekan PPKE, Puskás, pozdravio je sve sudionike, napose prof. Šotu i prof. Raguža. Istaknuo je kako smo danas svjedoci mnogih kriza pa tako i antropološke krize, a kao simptom antropološke krize navodi pitanje rodnoga identiteta. Identitet muškarca važan je u govoru o spolnoj i rodnoj ideologiji. Ako se oslabi identitet muškarca, to ima negativnu posljedicu na suprugu, djecu... Na koncu, prof. Puskás, jasno tvrdi kako bi muškarac trebao biti stup te daje na promišljanje pitanje Što se događa ako se stup ošteti?

Prof. Raguž, v.d. dekana KBF-a, na samome početku ističe kako bi simpozij trebao biti susret u kojem se postavljaju pitanje, u kojem se događaju propitivanja. Istinska su pitanja ona kojima se uči, a ne ona kojima se želi drugoga prevladati i pobijediti. Istinska su pitanja također nisu znatiželjna, nego studiozna. Znatiželja se bavimo onim što nas se ne tiče, u studiozno se bavimo onim što nas se tiče. Prof. Raguž stavlja pred nas sliku mističnih zaruka s malim Isusom današnje svetice, svete Katarine Aleksandrijske. Ta je žena svojom argumentacijom, zahvaljujući zarukama s malim Isusom (mudrošću koja dolazi od Krista), uspjela nadvladati 50 muških filozofa. Možda je i kriza muškarca u tome što su se izgubile zaruke s malim Isusom. Treća misao koja je stavljena pred nas je slika iz Staroga zavjeta kada David kazuje Jonatanu ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija. Možda je i kriza muškaraca vidljiva i u krizi muškoga prijateljstva, kao zajedničkoj posvećenosti duhu protivno današnjoj kulturi tijela. Prof. Raguž poželio je svima da ovaj simpozij bude zajedničko propitivanje non curiose, sed studiose.

Prvo predavanje na temu: „Filozofski aspekti rasprava o identitetu“ održale su dr. sc. Marina Novina i dr. sc. Ana Grgić. Među popularnijim pojmovima suvremenog znanstvenog i neznanstvenog diskursa neupitno je pojam identiteta. O njemu se može raspravljati sa psihološkog, sociološkog, političkog i vjerskog aspekta. Najobuhvatniji je filozofski aspekt rasprava o identitetu. Filozofija ne nudi gotove odgovore, ali nas tjera na razmišljanje. U filozofskom smislu identitet možemo shvatiti kao vrstu relacije. Pod pojmom relacije razumijemo način u kojem se jedna stvar odnosi prema drugoj stvari. Filozofi govore o numeričkom identitetu. To je relacija u kojoj se svaka stvar nalazi sa samom sobom. Tvrdnja da je svaka stvar identična sa samom sobom može značiti dvoje: da je identična u trenutku, sada (sinkronijski identitet); identična sa samom sobom u različitim vremenima (dijakronijski identitet). Glavni je problem pitanje o tomu što bi bio kriterij osobnog identiteta. Najjednostavniji odgovor jest da je kriterij osobnog identiteta tijelo ili dio tijela, primjerice mozak. Međutim, to nisu zadovoljavajući odgovori. Kriterij osobnog identiteta nije fizički, nego psihološki. Memorija je, dakle, ona koja povezuje dvije svijesti. Kriterij identiteta je um, mentalna stanja. Kada filozofi govore o osobnom identitetu pod tim razumiju dijakronijski identitet – što osobu čini osobom kroz vrijeme. Osobni identitet upućuje na činjenicu što svatko od nas zapravo jest. Taj odgovor možemo iznaći tek kada odgovorimo na pitanje što je osoba. Identitet upućuje na skup obilježja koja karakteriziraju neku osobu. Prof. Novina dalje ističe kako možemo o identitetu razmišljati na više načina. Možemo pretpostaviti da je čovjekov identitet nešto što je unaprijed zadano, ili da čovjekov identitet nije zadan, već se stvara postupno. Novina ističe kako je tipičan primjer u narativizmu, koji shvaća identitet kao opis, narativ ili priču o životu i vrijednostima od kojih je on satkan.

Sljedeće predavanje održali su dr. sc. Daniel Miščin i dr. sc. Ines Skelac na temu: „Ideja muškosti u mijenama kulturnih epoha zapadne civilizacije“. Predavači  pred nas stavljaju pitanje Što filozof može reći o suvremenom razumijevanju muškosti i muškarca? Ističe Miščin da na mjestu gdje je sjećanje nehotično razvija se identitet. U Psalmu čitamo Ti ga učini malo manjim od Boga, dok će Freud istaknuti da čovjek ne samo da nije središte svemira niti zemlje, nego nije gospodar ni u svojoj vlastitoj kući. Time se misli na snagu podsvijesti koja čovjekom vlada. Tri su elementa konteksta moderne rasplinute muškosti: obezvrjeđivanje razuma, istina trenutka i pitanje što to znači za modernu muškost. Tradicionalni koncept je dominacija muškarca s jasnom ljestvicom vrijednosti za koju je on spreman umrijeti. Moderna muškost zasniva se na zatvaranju u subjektivnost i pucanju veza. Prof. Miščin završava mišlju da muževnost koja je okrenuta prema unutra ostaje bez relacije i time se ne samo rasplinjuje, nego i dokida. Prof. Skelac dalje nastavlja govoreći da je Freud među prvima govorio o razlici roda i spola. Freud kaže da je muškost temelj, a ženskost se iz toga razvija. Temelj za razvoj muškosti je da muško dijete do pete godine shvati da se razlikuje od majke. Najvažnije za razvoj identiteta je svijest samoga tijela, ali i okolina, najprije roditelji. Muškost je projekt koji se razvija cijeli život. Muškarac cijelo vrijeme mora dokazivati svoju muškost. U svakoj situaciji muškarac svoju muškost dokazuje ili poništava.

Posljednje predavanje prvog bloka održao je dr. sc. Stjepan Radić na temu: „Oprašta li sin ocu tek kad ovaj umre? Kompleksnost odnosa oca i sina, u kontekstu Freudova »Edipovog kompleksa« i biblijsko-kršćanski odgovor na isto“. Problem oca jedna je od najdiskutabilnijih tema koja prati Freudovu teoriju psihoanalize. Za postanak religije, prema Freudu, odgovorno je oce-ubojstvo. Prof. Radić govori o Sofoklovu mitu Kralj Edip. Temeljno pitanje koje se nameće jest: Zašto se to dogodilo i kako Edip ubija oca? Odgovor na to pitanje jest da ga ubija nesvjesno. Prof. Radić ističe pojmove umorstva i rodoskvrnuća. Očeva uloga u prvim godinama djetetova života je zanemariva. Začeće je moguće bez muškarca i to umjetnom oplodnjom. Otac se u četvrtoj ili petoj godini djetetova života počinje miješati u djetetov život. Dijete od malih nogu prema ocu razvija suparništvo. Dijete oca želi oponašati i zamijeniti u svemu, čak i u ulozi s obzirom na majku. Otac mu je zapriječio put prema majci. Oca se najprije okrivljuje, zatim zamrzi te u konačnici ubija, da bi se iz toga na koncu rodilo kajanje i čašćenje. Stoga je religija, po Freudu, ishodišno muška stvar. Otac postaje muškom djetetu od početka prepreka u odnosu prema majci. Ne radi se ovdje tek o banalnom tumačenju seksualne privlačnosti koju bi sin gajio prema majci, već o nutarnjoj borbi koju on vodi za života s ocem da bi više nego on stekao naklonost, tj. simpatiju prema majci. Zbog toga otac postaje krivac za sve i kasnije. Otac je uvijek ideal, bilo da ga ima, bilo da ga nema. Na koncu Radić progovara o pojmovima obožavanja i mržnje i tankoj granici koja ih dijeli te ističe kako se trebamo čuvati obožavanja pa i Boga jer to obožavanje lako prijeđe u drugi ekstrem – mržnju.

Uslijedila je rasprava i kratka pauza.

Prvo predavanje nakon pauze održao je dr. sc. Levente Balázs Martos na temu: „Identitet muškarca i David »čovjek po srcu Božjem« (1 Sam 13,14).“ Biblijska znanost podijeljena je u pitanjima o povijesnoj jezgri narativa o kralju Davidu. David je bio drugi kralj Jude. On predstavlja idealnog čovjeka u Bibliji, odnosno primjer kakav čovjek treba biti. Bitno je naglasiti da su u Bibliji istaknute i Davidove pozitivne i negativne osobine. Davidove vrline vidljive su u 1 Sam 16, 6-13. Kao i svim biblijskim temama, i ovoj je potrebno pristupiti različitim egzegetskim pristupima. To su: povijesna pozadina, literarni razvoj, intertekstualnost, aktualizacija kao i povezivanje Biblije i emocija. Kada se govori o muškosti u današnjem vremenu, postoje neka pravila, neki zakoni koji se nameću muškarcima. Neki od njih su: „Ne budi ženskast! Budi uspješan! Budi agresivan! Budi seksualan! Budi samopouzdan!“ S druge strane, Biblija nam prikazuje kakav je bio kralj David. On je borben, uvjerljiv, lijep, onaj koji povezuje, glazbenik.

Sljedeće predavanje na temu: „Identitet muškarca u svjetlu kršćanskog »kućnog kodeksa« u Ef 5, 21-33“ održao je dr. sc. Ivan Benaković. Profesor je naglasio kako je htio proučiti način na koji autor Ef promatra identitet muškarca u svjetlu tzv. Haustafel kodeksa kojeg nalazimo na više mjesta u NZ. Slične kodekse nalazimo i kod Aristotela u djelima Politika i Nikomahova etika. Pojam nalazimo i kod Ignacija Antiohijskoga. Zatim je profesor predstavio strukturu Haustafela, a to je da se ono sastoji od: binarnih odnosa što uključuje odnos muškarca i žene, djece i roditelja te robova i gospodara i odnosa recipročnosti i uzajamnosti koje izgrađuju identitet. Postavlja se pitanje je li smisao tih kodeksa apologetika ili prikaz skladnog društvenog suživota između članova jedne sociološke jedinice, i to one temeljne – obiteljske. Motiv u Ef je kristološki, kršćanski motiv. Novitet u Ef jest analogija Krist i Crkva kada se govori o muškarcu kao glavi žene. Muškarac mora ljubiti (agapao) svoju ženu, predati sebe za nju jer, kao što je Krist ljubio Crkvu i predao sebe za nju, tako mora i muškarac. Žena dobiva svoje dostojanstvo upravo time što je nastala iz muškarčeva tijela. Tako se Pavao poziva na tekst Post 2, 24 čiji je smisao ukazati na misaonu putanju tipološkog shvaćanja citata u smislu prirodne prefiguracije odnosa muža i žene kao prototip Kristova odnosa s Crkvom. Profesor je zaključio kako muškarac dobiva svoj identitet u recipročnosti odnosa sa ženom, a ne u samome sebi. Na taj način nije umanjena vrijednost žene, a muškarac je dobio svoj puni smisao.   

Predzadnje predavanje drugog bloka održao je dr. sc. Odilon-Gbènoukpo Singbo na temu: „Rodna disforija kao izazov teološkoj antropologiji“. Na početku predavač je dao definiciju rodne disforije rekavši kako je to poremećaj izazvan osjećajem zarobljenosti u tijelu pogrešnog spola. Na tu temu, profesor se osvrnuo na film Little girl gdje se govori o dječaku Saši koji želi biti djevojčica. Želja za promjenom roda prikazana je kao evidencija koju sada treba prihvatiti i pratiti u ime tobože tolerancije prema različitostima. Ključni argument sastoji se u potrebi za tolerancijom prema jedinstvenosti svakoga pojedinca i za otvorenošću prema različitosti. Uloga majke jest da ona bude ta koja će utjeloviti Boga, a dominacija majke predstavlja prepreku dječaku. S druge strane, otac se odriče svoje odgojne zadaće što upravo predstavlja suvremeni gubitak osjećaja muškosti i dovodi do krize očinske figure. Pitanje rodne disforije zapravo je filozofsko pitanje o počelu, izvoru, a obuhvaća distinkciju između onog što je akcidentalno od esencijalnog. Seksualni identitet nije odvojen od biti muške ili ženske osobe. Tako za dječaka iz filma možemo reći da je ženska bit prevladala u muškom tijelu. Zato je seksualnost podloga, temelj biti. Današnje društvo postaje društvo pojedinaca, polazna točka društva više nije „mi“, nego „ja“, a „mi“ postaje samo posljedica zajedničkog življenja različitih „ja“. Sve to dovodi do toga da pojedinac ima pravo očekivati od društva da ga priznaje po identitetu koji je odlučio biti. No, često se događa i de-tranzicija iz različitih razloga, a najčešće je zbog diskriminacije, homofobije, svijest da je njihova disforija uzrokovana nekom traumom, zabrinutost zbog medicinskih komplikacija tranzicije, a najčešći razlog jest bolji osjećaj s identifikacijom s prvotnim spolom. Predavač je zaključio rekavši kako je disforija udar na temelje kršćanstva.

Posljednje predavanje drugog bloka na temu: „Odgovornost zajednice u formiranju spolnog identiteta-aspekti katoličko-moralno teološkog pristupa“ održao je dr. sc. Laurinyecz Mihály. Čovjekovo postojanje nije samo pitanje odnosa između dviju osoba, ne možemo govoriti o odnosima koji bi se temeljili samo na relaciji pojedinac – pojedinac, već postoje i relacije između zajednica i pojedinaca i zajednice i zajednice. Svatko odgaja i svatko je uzorom, međutim to svatko razdvaja se u neku vrstu hijerarhijskoga reda, kako iz aspekta svjesnosti, tako i iz aspekta preuzimanja odgovornosti. Među hijerarhijskim zajednicama, na prvome je mjestu obitelj. Postoje i druge zajednice kršćanskih vrijednosti (katoličke škole, političke zajednice i slično). Ozbiljnije dileme u odgoju nastaju kada se zajednici načela otvore, a sadržaj i granica utjecaja sudare, kada se međusobno preklapaju te time izlažu utjecaj na pojedince na koje se može lakše utjecati. Filmovi najčešće ne pokazuju muškarce kakvi bi trebali biti, ne prikazuju uspješne muškarce u obiteljskom okruženju. Uspješni muškarci u filmovima su rastavljeni ili su u sukobu sa članovima obitelji koji sprečavaju njihovo napredovanje. Isto tako, rijetke su reportaže o glumcima koji su vjerni muževi. Naša odgovornost u svakodnevnom životu je da prepoznajemo prisilnu, a ponekad svjesno potaknutu promjenu društva, da prepoznajemo našu društvenu odgovornost koja našu osobnost usmjerava prema Božjoj volji.

Uslijedila je rasprava i ručak.

Prvo predavanje trećeg bloka održale su dr. sc. Sandra Bjelan i dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski na temu: „Psihološko-pedagoška analiza samopercepcije identiteta i uloge muškarca“. Predavačice su predstavile istraživanje u čijem su fokusu uloge muškaraca kao partnera/očeva te muškaraca bogoslova. Cilj istraživanja bio je analizirati samopercepciju identiteta i uloga u današnjoj kulturi razumijevanja, doživljaja i izbora. Identitet je psihološki konstrukt koji se počinje formirati u najranijoj dobi. On je determiniran brojnim faktorima od kojih na neke možemo, a na neke ne možemo utjecati. Uloge su poligon ostvarenja identiteta, a svaka uloga sa sobom nosi niz stereotipa i predrasuda koje je potrebno osvijestiti. Količina i kvaliteta izbora koje muškarci prave u životu među ostalim determinira i njihovo zadovoljstvo. Muškarci iz oba uzorka izražavaju zadovoljstvo ulogama u kojima funkcioniraju i izražavaju osviještenost za njihovo unapređenje. Najveći broj muškaraca partnera/očeva izražava svoj osjećaj potpunosti tek u ostvarivanju kroz uloge oca, iako najveći broj njih tvrdi da bi ostali s partnericama i kada se ne bi ostvarili u roditeljskim ulogama. Ovakva istraživanja su bitna kao refleksija na napore koji se ulažu u roditeljske i svećeničke formacije.  

Sljedeće predavanje održao je dr. sc. Josip Bošnjaković na temu: „Samodarivanje i sposobnost socijalnog rađanja i stvaranja muškaraca koji su se odlučili za beženstvo“. Po svojoj naravi odrastao muškarac jest otvoreno biće pozvano na darivanje. Muškarac želi u nešto ulagati kako bi plodove vidio kasnije. Iako se darivanje u svećenstvu ne ostvaruje genitalnom seksualnošću ono ima svoju mogućnost u širokom spektru socijalnog stvaranja. Prepreka mogućem ostvarivanju jeste narcisoidnost. Narcisoidna osoba je ona koja ne vidi ljepotu u drugima već samo kao odraz sebe u prirodi. Kako bi se proces sretnog darivanja u beženstvu ostvarivao polazimo od pretpostavke kako biti i ostati svećenik ima smisla samo ako je povezano s ljubavlju. Muškarac se ostvaruje tek kada voli i kada je voljen. Mi smisao u životu otkrivamo i u tome je ljepota ljepote. Otkrivanje smisla u ljubavi događa se kada otkrivamo ljepotu osoba, prirode što našem životu daje notu ograničenosti i krhkosti. Uloga svećenika je otkrivati ljepotu života, a to čini otkrivanjem ljepota Pisma i otkrivanjem ljepota prirode. Ljubav je trajno izlaženje iz svojega ja. Ljubav je sebedarje koje je lijek poteškoće narcisoidnosti.

Posljednje predavanje trećeg bloka održao je dr. sc. Nikola Vranješ na temu: „Značenje i izazovi identiteta muškarca za služenje svećenika danas“.  Na početku je profesor naglasio kako je određenost ministerijalnog svećenika u Katoličkoj Crkvi muškog identiteta jedna od ključnih označnica osobnosti, ali i načina ostvarivanja života i službe. Muški identitet ili identitet označen muškim oznakama jedno je od polazišta o promišljanju o svećeniku uopće, a posebno o njegovoj pastoralnoj ulozi u Crkvi. Dvije uloge svećenika su: reprezentativnost očinske uloge i pastirske uloge. Dok je očinska uloga, odnosno uloga duhovnog očinstva naravna, pastirska je uloga s druge strane bitno ukorijenjena u njegovim teološkim oznakama i nužno povezana s njegovim muškim identitetom. Izazovni element s obzirom na pastoralnu ulogu svećenika u svijetu jest nemogućnost ispravnog i cjelovitog ostvarivanja svećenika kao pastira i duhovnog oca, a do toga dovode različite rasprave o spolu i rodu. Drugi element koji dovodi do navedene nemogućnosti jesu neki negativni vidovi feminizma, ali isto tako i utjecaji maskilizma, kao i paternalizma. Paternalizam jest stav gdje se svećenik smatra superiornijim od zajednice. S ovim izazovima povezan je cijeli niz pitanja koja mogu ostaviti negativne tragove u području shvaćanja i življenja muškog identiteta svećenika. Tako je cilj ovoga izlaganja teološko-pastoralno razlučivanje naznačenih izazova u suvremenom kontekstu u vidu promicanja prikladne slike svećenika, ali i što boljeg suvremenog načina ostvarivanja njegove službe.   

Posljednji blok predavanja otvorila je dr. sc. Lucija Boljat sa svojim izlaganjem na temu: „Transseksualizam i ništavnost ženidbe.“ Ženidbena se zajednica temelji na razlici osoba ženske i muške. Heteroseksualnost je obilježje braka i bitno je za njegovo postojanje i valjanost. Postavlja se pitanje: Što ako je osoba promijenila spol? Kod manjeg broja ljudi postoji nesklad između spola i roda, a prema istraživanjima to je češća pojava kod muškaraca nego kod žena. Transseksualizam može utjecati na ženidbenu privolu uzrokujući ništavnost ženidbe, prema kan. 1095, br. 1-3 važećeg Zakonika kanonskog prava, zbog nesposobnosti osobe za sklapanje ženidbe. Na crkvenom sudu u parnici za proglašenje ništavnosti ženidbe nužno je dokazati da se radi o stvarnoj nesposobnosti osobe za sklapanje ženidbe, koja mora biti sigurna, teška, prethodna i trajna. Stoga je nužno sudjelovanje sudskog stručnjaka psihologa i/ili psihijatra, koji će na temelju spisa parnice i razgovora s osobom uz upotrebu potrebnih testova izraditi svoje stručno mišljenje rasvjetljavajući sucima konkretnu situaciju suodnosa sklapanja ženidbe i navodne nesposobnosti.

Sljedeće predavanje na temu: „Identitet muškarca u dokumentima i govorima pape Franje“ održao je dr. sc. Stanislav Šota. Papa Franjo u dokumentu Amoris laetitia govori da se spol i rod mogu razlučiti, ali ne i odijeliti. Poništavanjem spolne razlike muškarcu i ženi omogućuje se mimetičko nadmetanje. Čovjek je stvorenje, a ne Stvoritelj i pozvan je čuvati svoje čovještvo, prihvatiti ga i poštivati tako kako je stvoreno. Papa kao temeljno pravo ističe pravo na život iz kojega proizlaze ostala prava. Govori i o rušenju pedagoškog okvira. Naime, danas se prednost daje stručnjacima, a roditelji su samo dužni slušati i prikloniti se. O očinstvu se u dokumentu govori iz perspektive današnjeg društva bez očeva. Očevi su odsutni na četiri razine: tjelesna, emocionalna, razumska, duhovna. Ocem se ne rađa, ocem se postaje, ne tako što dijete dolazi na svijet, već odgovornim preuzimanjem brige za njega. Očinstvo je punina života. Muškarcu koji ne razvija osjećaj očinstva nedostaje nešto temeljno. Biti otac znači život pretvoriti u služenje. Osim toga, muškarac je važan i u ulozi supružnika i u izgradnji autoriteta. Pravi je autoritet onaj koji se stječe dan po dan. Otac mora biti otac i prijatelj, a ne samo prijatelj djetetu. Svetost suvremenih očeva ili svetost iz susjedstva jest svetost koja se živi u kućnoj crkvi. To je odraz istinske svetosti koja se naziva srednjom klasom svetosti. Ta je klasa prožeta strpljivošću, praštanjem, velikodušnošću, milosrđem. Prof. Šota završava predavanje mišlju kako je Crkva u svom pastoralnom djelovanju dužna koristiti svaku priliku za susret kako bi evangelizirala općenito današnjeg čovjeka, a time i naše očeve.

Posljednje predavanje simpozija održao je mr. sc. Leonnel Radinski na temu: „Percepcija uloge muškarca u društvu i obitelji među mladima Đakovštine“. Uočljive su promjene prethodnih uloga s obzirom na tradicionalni model obitelji. Tri su glavne promjene u odnosu muškarca i žene: odjeljivanje rada i obiteljskog života, ulazak žene i djece u radnički odnos i standardizacija dvohraniteljskog modela povodom višeg standarda. U tradicionalnom modelu muškarac je bio onaj koji je obavljao posao izvan kuće, dok je žena bila u kući i brinula o djeci. U modernom vremenu, sve je više zastupljen dvohraniteljski model u kojemu se raspodjela poslova više ne bazira na spolu. Tako je provedeno istraživanje koje je trebalo provjeriti postoji li promjena u odnosu muškarca i žene u Đakovštini. Istraživanje je rađeno među mladima od 18 do 36 godina tijekom svibnja 2022. godine. Cilj istraživanja bio je identificirati povezanost društvene uloge s percepcijom muškarca u muško-ženskom odnosu. Hipoteza koja je bila postavljena glasila je: „S obzirom na tradicionalni model, postoji smanjenje muške uloge u muško-ženskom odnosu koje je povezano sa smanjenjem njegove uloge u društvu. Na našem području, istraživanja su pokazala da su žene zapravo obrazovanije, da je veći postotak žena koje su završile fakultet. Osim toga, najveći postotak mladih su slobodni, a najmanji da su u braku. Predavač je zaključio predavanje zaključkom samoga istraživanja, a to je da nije identificirano nestajanje ili ugroženost muške uloge. Ono što je uočeno jest biološka razlika s obzirom na ženu, zatim da je muškarac bitna figura unutar obitelji. Uočen je i slab koeficijent korelacije u raspodjeli poslova i biološke razlike.

Tekst: Lucija Tica, Iva Ferbežar, Maria Dragomirović
Fotografija: Nikolina Blažević

Video prilog o održanom simpoziju možete pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=8VqA0UTSXgg 

 

Galerija slika

Kontaktirajte nas

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316

 

Web stranica KBF-a u Đakovu koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.