U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na prve Isusove riječi u Ivanovom evanđelju koje glase: „Što tražite?”, te je naglasio da je to pitanje koje zapravo prati svakog studenta teologije. Naime i danas Bog postavlja to vječno pitanje. No, javljaju se i dodatna pitanja: „Koji su naši ciljevi, motivacije i želje? Što nas to poziva i drži na ovom studiju? Što tražimo od ovog fakulteta? I u konačnici, što tražimo od Boga? Možemo li biti Crkva bez Njega?” Na svako od ovih pitanja postoji niz odgovora, ali se možemo složiti u jednom, a to je da nas „Bog poziva i drži na ovome mjestu i da na ovaj fakultet nismo došli samo radi kognitivnih i spoznajnih temelja, ovdje želimo osnažiti i produbiti naš odnos s Bogom”, istaknuo je nadbiskup. Nadalje, nadbiskup je naglasio da „nismo tek hladni znanstvenici, nego osobe zahvaćene duhom Isusove ljubavi. On je izabrao nas, a ne mi njega. Vjeru koju vjerujemo i kojoj vjerujemo ćemo tek s njim naučiti. Nužno idemo zajedno, te stoga nikako ne možemo tvrditi da Crkva može postojati bez Boga. S Isusom treba učiti i s njim stanovati, treba ga izabrati za svoga učitelja. Učitelji su oni koji na nam prenose znanje i iskustva te nas s vremenom napuštaju, ali Isus nikada. Važno je prionuti uz njega, usvojiti njegove stavove i životnu filozofiju. Važno je u sebi stvoriti mjesto za njega kako bi sve promatrali njegovim očima. Izabrati Isusa za učitelja znači živjeti s njim, u njegovu domu, mjestu gdje se osjećamo svojima, slobodnima i zaštićenima. Stoga sjemenište, knjižnice i predavaonice moraju postati naš dom, naša radost i naše zadovoljstvo.” Na primjeru Sv. Jeronima, nadbiskup je na koncu zaželio profesorima i studentima da uistinu predano, čitavim svojim bićem, započnu novu akademsku godinu i zajedno s Isusom „sruše svaku barijeru koja se pred nama nađe”.
Nakon svečanoga euharistijskoga slavlja u dvorani biskupa Antuna Mandića, uslijedio je nagovor i pozdrav izv. prof. dr.sc. Ivice Raguža, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Dekan je poseban pozdrav uputio studentima prve godine, želeći im mnoštvo uspjeha na početku njihova akademskoga obrazovanja. Nagovor je započeo mišlju Blaisea Pascala: „Slabići su oni ljudi koji znaju istinu, ali je govore onoliko koliko im koristi.“ Zatim je uslijedilo predstavljanje novih profesora koji su započeli svoj rad na fakultetu, a to su: s. Silvana Fužinato, Angelo Maly, Suzana Maslać te Tadija Crnjak. Nakon lijepog i zanimljivog predstavljanja novih profesora, dekan je zahvalio dugogodišnjem profesoru Mili Aničiću na predanom djelovanju na našemu Učilištu. Nakon toga ustvrdio je da je važnost profesora kao istraživača i predavača u tomu da oni „ne misle za sebe već pred drugima i za druge. Sama predavanja su nezaobilazni dio u akademskom obrazovanju jer predstavljaju živa mišljenja i izričaj zajedništva”. No, da bi predavanja imala odjeka, svim studentima, a posebice studentima filozofije i teologije čitanje treba predstavljati njihov temeljni stav prema duhovnom i intelektualnom napretku. Dekan smatra da taj istraživački duh također mora doći do izražaja na poseban način u seminarima i seminarskim radovima te naposljetku u diplomskom radu, koji bi trebao biti kruna dugogodišnjega studentskog istraživanja. Jednom riječju, student bez istraživanja ostao bi na razini pukoga „štrebanja”, na razini pučke i srednje škole. Cjelokupno slavlje je završilo uz agape gdje su se studenti, profesori i svi djelatnici Katoličkog bogoslovnog fakulteta okupili u ugodnom, zajedničkom druženju.
