U četvrtak, 13. studenoga, u fakultetskoj kapeli Marije Majke Crkve održano je prvo zajedničko euharistijsko klanjanje u novoj akademskoj godini, u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.

Pobožnost euharistijskog klanjanja vodio je izv. prof. dr. sc. Antun Japundžić, profesor i voditelj Studentskog doma, a brigu oko animiranja klanjanja, u koje su se uključili studenti raznih godina studija, preuzeo je Studentski zbor i izvannastavna skupina studenata »Adoro te« koju vode izv. prof. dr. sc. Antun Japundžić i mr. sc. Stjepan Matezović. Posebna je nakana ove pobožnosti i ove godine molitva za nove studentice i studente.

Ovakva će se klanjanja u fakultetskog kapeli održavati svaki drugi četvrtak u mjesecu tijekom akademske godine, a sljedeće će biti u četvrtak, 11. prosinca 2025.

Tekst: KBF Đakovo

Proslava Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu započela je misnim slavljem u katedrali kojega je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit i veliki kancelar KBF-a Đuro Hranić, u srijedu, 6. studenoga 2025.   Uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića i generalnog vikara Srijemske biskupije Josipa Ivešića,  dekana KBF-a Ivicu Pažina i rektora Bogoslovnog sjemeništa Stjepana Radića koncelebrirala su još četrnaestorica svećenika, profesora KBF-a i drugih gostiju. Posluživali su novozaređeni đakoni Karlo Strišković i Hermann Kodjo, a u asistenciji su bili đakovački bogoslovi.

U predvečerje Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta, 5. studenoga 2025., održan je svečani program „Sjećanje na Peru Ivanišića Crnkovačkog“. Svečanu večer  pozdravnim govorom otvorio je dekan prof. dr. sc. Ivica Pažin upućenim nadbiskupu, pomoćnom biskupu, provincijalnoj poglavarici Milosrdnih sestara sv. Križa, profesorima, svećenicima, studentima i svim okupljenima. U svom obraćanju dekan Pažin izrazio je radost zbog zajedničkog okupljanja povodom Dana fakulteta i 125. obljetnice rođenja prof. dr. Pere Ivanišića Crnkovačkog, uglednog teologa, svećenika i glazbenika. Istaknuo je kako ova večer nije samo prisjećanje na njegov život, nego i slavlje njegove teološke i glazbene ostavštine. Naglasio je da je Ivanišić „glazbu pisao ne kao glazbenik, nego kao teolog“, stvarajući iz dubine vjere sklad koji spaja teologiju i umjetnost.