U homiliji se osvrnuo na život svetoga Barnabe za kojega je naglasio kako je on uzor svim suradnicima. Njegovo ime na hebrejskom može značiti: sin proroštva, sin utjehe i sin Neba. Pokazao je koje to kreposti mora imati jedan dobar suradnik. To su: poniznost (humilitas), hrabrost, odnosno odvažnost i vjernost/odanost. Barnabinu poniznost vidimo u tome što je potpuno umanjio sebe i dao prednost Pavlu. Tako je on znao prepoznati onoga koga je Bog poslao. Hrabrost je očita jer je bio svjestan da je Pavao bio veliki progonitelj kršćana i on nije mogao biti potpuno siguran da se Pavao zaista obratio. Kako nikada nije napuštao Pavla, uvijek je bio uz njega, vidimo da mu je bio vjeran i odan. Dekan je zatim naglasio kako ćemo svi mi kao budući teolozi biti suradnici Božji i da ćemo surađivati međusobno pa neka nam Barnaba bude uzor u tome suradništvu. Nakon toga, dekan se osvrnuo na današnje evanđelje. Usmjerio je sve prisutne na poruku kako nije svima dano jednako, ali onima kojima je dano više, više će se od njih i očekivati i tražiti. Također, upozorio je da je najgore što možemo napraviti – zakopati talente. Važno je da razvijamo talente svojim radom i upornošću jer na taj način se ostvarujemo.

Na kraju svete mise, dekan je službeno zatvorio Teologijadu poticajnim riječima da upravo Teologijada bude poticaj svima za daljnje razvijanje talenata.

Uslijedio je obilazak katedrale, kripte i muzeja J. J. Strossmayera, a nakon toga odlazak na Ergelu.

Tekst / Fotografija: Maria Dragomirović / Marija Hardi