„Ontologija, ukoliko se ne zatvara u nekakav oblik samodovoljnosti, uvrštava se među temeljne dimenzije filozofijskog mišljenja. A mišljenje, filozofijsko mišljenje, ali i svako drugo mišljenje, jest ili kritičko (a to znači: ništa se ne uzima zdravo za gotovo zato što 'tako svi misle', ili jer tako govori zdrav razum ili jer tako propovijedaju bilo ovozemaljski bilo pak vjerski autoriteti, te stoga svaki stav podliježe propitivanju i preispitivanju, kojim se ono što je vjerodostojno odvaja od laži, obmana i predrasuda) ili mišljenja nema, nego na njegovo mjesto stupaju predrasude i dogme.“

(L. Veljak: Uvod u ontologiju)