Nedavno je objavljena studija Katolička Crkva u virtualnom prostoru u doba pandemije bolesti Covid 19 – primjer Đakovačko-osječke nadbiskupije u nakladi Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, čiji su autori: dr. sc. Ivana Bendra (r. Augustinović), sociologinja religije i znanstvena suradnica Instituta „Ivo Pilar“  Podružnice Vukovar i izv. prof. dr. sc. Stanislav Šota, pastoralni teolog i profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta u Osijeku. Prva je to studija na hrvatskom govornom području koja govori o Katoličkoj Crkvi u razdoblju pandemije.

Studija sadržajno obuhvaća šest poglavlja na 307 str. Najprije se daje kraći pregled osnovnih informacija o pandemiji, kao i detaljan prikaz donesenih mjera i preporuka nadležnih vlasti Republike Hrvatske. U drugom poglavlju daje se uvid u crkvene dokumente koji progovaraju o evangelizacijskom i pastoralno-katehetskom djelovanju Katoličke Crkve u virtualnom prostoru. Zatim, u trećem poglavlju, pruža se kraći pregled dosadašnjih istraživanja o Katoličkoj Crkvi u virtualnom prostoru, o utjecaju i mogućnostima koje virtualni prostor pruža za njezino cjelokupno obogaćivanje pastoralnog, duhovnog, kulturnog i društvenog života na razini župnih zajednica i šire. U četvrtom se poglavlju prezentira primijenjena metodologija u provedenom istraživanju, odnosno kvantitativno-kvalitetna analiza mrežnih stranica župa, analiza Facebook profila župa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Peto poglavlje daje detaljan prikaz rezultata istraživanja. Objavljeni sadržaji bili su većinom informativnog karaktera, puno je manje onih evangelizacijskoga, katehetskog i liturgijskog. Na kraju slijede rasprava i zaključna promišljanja u kojima se nastoji sveobuhvatno interpretirati dobivene rezultate. Studija svjedoči, da je Crkva đakovačko-osječka ispunila poslanje i zadaću u virtualnom prostoru pastoralno i katehetski djelovati onoliko koliko su svećenici (župnici) bili spremni i voljni, pastoralno i katehetski djelovati. Istraživanje pokazuje da je bilo svećenika koji su u potpunosti zanemarili i ignorirali virtualni prostor, do onih koji su djelomično, pa i cjelovito očitovali znanje i trud pastoralno i katehetski biti, živjeti i djelovati u virtualnom prostoru.

Preuzeto s https://djos.hr

Kao da nikada nismo bili ranjiviji: borimo se s umorom i burnoutom, depresijom i tugom. Obuzimaju nas malodušnost, duhovna bezvoljnost i lijenost, a istodobno upadamo u aktivizam i pretjeranu zaposlenost.

Što ako se iza svega toga krije samo jedno ime – acedija, za koju veliki pustinjski otac Evagrije kaže da je najgori od svih demona?

Ova mračna kombinacija umora, tuge i gubitka smisla – „podnevni demon“, kako ga naziva kršćanska tradicija – oduzima nam radost i ostavlja prazninu u duši koja razara raspoloženje, međuljudske odnose i sveukupno djelovanje.

U svom istraživanju acedije benediktinski monah i poglavar opatije Saint-Wandrille, otac Jean-Charles Nault, polazi od mudrosti Crkve, od pustinjskih otaca do sv. Tome Akvinskoga.
Pokazuje kako acedija pogađa osobe u svim životnim staležima: svećenike, redovnike, ali i vjernike laike, u braku ili samce.

Detaljno opisuje ne samo simptome i posljedice acedije, nego i sredstva za njezino prevladavanje. Otkrijte kako pobijediti podnevnoga demona i ponovno pronaći radost i smisao života. 

„Pravo otkriće, suvremena rasprava o drevnom, ali i dan-danas tako bliskom neprijatelju. Ova knjiga može preobraziti duhovni život onih koji su spremni zaroniti u dubinu.“
Vinny Flynn, autor, 7 tajna euharistije

Kantova Kritika čistoga uma nesumnjivo je jedno od najvažnijih i najutjecajnijih djela u povijesti filozofije. Zahvaljujući hrvatskom prijevodu Josipa Talange, koji je nastao kao prilog obilježavanju tristote obljetnice Kantove smrti, suvremenim čitateljima omogućen je točan i pouzdan uvid u taj, za modernu filozofiju, temeljni tekst.

Izdanje paginacijom prati tekst i prvoga izdanja iz 1781. godine (izdanje A) i drugoga izdanja, koje je Kant temeljito prepravio, iz 1787. godine (izdanje B), s time da se, kao što je to u izdavanju Kritike čistoga uma uobičajeno, glavni tekst temelji na izdanju B. Sve razlike između dvaju izdanja jasno su označene.

Da bi prijevod bio što bolji i bilješke uz njega što informativnije, Josip Talanga konzultirao je više relevantnih suvremenih kritičkih izdanja djela. Naročito je veliku pozornost posvetio preciznosti u prevođenju Kantovih termina i jasnoći u prenošenju njegovih nerijetko sintaktički vrlo kompliciranih rečenica.

Onkraj izazova. Pastoral u znanstveno-tehnološkom ozračju predstavlja duboko promišljanje o jednom od najvažnijih suvremenih izazova – odnosu vjere, znanosti i tehnologije u kontekstu pastoralnog djelovanja Crkve.

U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja i sve složenijih etičkih pitanja, autor pruža teološko-pastoralni okvir za razumijevanje i praktično življenje vjere u znanstveno-tehnološkom okruženju.

Onkraj izazova se fokusira na teološko-pastoralno razlučivanje odnosa znanosti, tehnologije i vjere, s posebnim naglaskom na praktičnu dimenziju života vjere i konkretno životno ostvarivanje kršćanskih vrijednosti. 

Djelo predstavlja značajan doprinos stalnom dijalogu vjere i znanosti, pružajući čitateljima uvid u to kako ovaj dijalog oblikuje ukupnu praksu vjere i različita područja pastoralnog djelovanja. Posebno je vrijedna analiza načina na koji znanstveno-tehnološki napredak utječe na pastoral te kako Crkva može odgovoriti na te izazove održavajući vjernost svojoj misiji.

Lav XIV. Tko je on. Kako razmišlja. Što čeka njega i nas knjiga je autora Stefana von Kempisa, dugogodišnjeg novinara koji piše o Vatikanu, živi u Rimu i poznaje rimske aktere kao nitko drugi.

Von Kempis u ovoj knjizi predstavlja novog papu – čovjeka iza službe, kakvi ga poslovi čekaju i što možemo očekivati.

On je prvi Amerikanac koji predvodi 1.4 milijarde katolika diljem svijeta: Robert Francis Prevost, rođen 1955., izabran je za nasljednika pape Franje u iznenađujuće kratkoj konklavi te je uzeo ime Lav XIV.

Bio je poglavar augustinskog reda u Rimu i biskup u Peruu prije nego što ga je papa Franjo 2023. pozvao  u Rimskua kuriju, dao mu odgovornost za odabir katoličkih biskupa diljem svijeta te ga imenovao nadbiskupom i udijelio mu kardinalsku čast.

Njegovo se ime nije pojavljivalo na većini popisa favorita, međutim, sada su sve oči uprte u njega: Tko je on? Kako razmišlja? Kakvu povijest donosi sa sobom, što ga je oblikovalo, što mu je važno? Koji ga zadaci čekaju i kako se do sada pozicionirao? Što znači izbor njegovog papinskog imena? Što to znači za budući smjer Crkve?