„Istina prisutna u svetim tekstovima nije uvijek lako prepoznatljiva. Pokatkad postoje, barem prividno, protivnosti između onoga što se čita u biblijskim pripovijedanjima i rezultata prirodnih i povijesnih znanosti, koje, čini se, proturječe onomu što tvrde biblijski spisi i sumnjaju u njihovu istinu. Očito je da se ta situacija odnosi također na biblijsko nadahnuće: Ako nije istinito to što se priopćuje u Bibliji, kako ona može imati Boga za autora? Polazeći od tih pitanja, Papinska biblijska komisija potrudila se istražiti odnos koji postoji između nadahnuća i istine i utvrditi na koji način sami biblijski spisi obrađuju te pojmove. Potrebno je najprije konstatirati da sveti spisi rijetko govore izravno o nadahnuću, ali neprestano pokazuju odnos između njihovih ljudskih pisaca i Boga i na taj način izriču svoje podrijetlo od Boga. U Starome je zavjetu taj odnos koji povezuje ljudskog pisca s Bogom i obrnuto posvjedočen u različitim oblicima i obilježjima. U Novom zavjetu svaki odnos s Bogom posreduje osoba Isusa, Mesije i Sina Božjega (…). Nakon što je obradila pojam nadahnuća u svjedočanstvima biblijskih knjiga, odnos između Boga i ljudskih autora i kakva je istina koju takvi spisi nama priopćuju, razmišljanje Biblijske komisije zaustavilo se na istraživanju nekih teškoća koje se čine problematičnima s povijesnog ili etičko-socijalnoga gledišta (…) Ovaj dokument Biblijske komisije ne predstavlja službenu izjavu crkvenog učiteljstva o temi, niti namjerava izložiti cjelovit nauk o nadahnuću i istini Svetoga pisma, nego samo priopćiti rezultate pozornoga egzegetskog istraživanja biblijski tekstova s obzirom na njihovo podrijetlo od Boga i njihovu istinu“, piše o ovome dokumentu predsjednik Papinske biblijske komisije kardinal Gerhard Müller.