Naslov knjige  može biti čudan, jer je teško zamisliti pitanje: Kako se liturgija može 'otkriti' u 20. stoljeću? Ili: Kako je moguće zanemariti bitnu razliku između liturgijskog nauka i liturgije, odnosno između scientia i res? Istina je: liturgija je uvijek postojala u Crkvi, dok je teologija (---) ili znanost (…) o liturgiji stvarnost najnovijeg datuma.

No jednako je tako istina da je to „rođenje nove discipline rezultat – ali na određeni način također uzrok – novoga shvaćanja same liturgije unutar crkvenog iskustva kršćana. Na neki bismo način mogli reći da „objekt“ i „metoda“, res i scientia idu ukorak i međusobno su ovisni. Zbog toga nije nimalo pogrješno držati kako je liturgija otkrivena tek u 20. stoljeću, ne samo kao disciplina teološkog studija nego također kao novo iskustvo – problematično ili moguće – obrednog i sakramentalnoga otajstvenog i slavljeničkog odnosa s Kristom i s Crkvom.

(Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)

Osnovno poslanje Crkve – od samih početaka – jest naviještati riječ i slaviti otajstva, pri čemu Crkva u svom bogoslužju slavi ono što vjeruje, odnosno, ono što vjeruje iskazuje liturgijskim slavljem (lex orandi – lex credendi). Pri tome valja
imati na umu da Crkva u svom bogoslužju ostvaruje, ponazočuje i izvršava Kristovo djelo spasenja prisutno i djelatno upravo u bogoslužju Crkve. Obradit ćemo uovim materijalima liturgijska slavlja svih sedam sakramenta i neke blagoslovine.
Prva tri sakramenta – sakramenti inicijacije – iako svaki od njih ima svoju specifičnu sakramentalnost, ipak se gledaju i kao jedna cjelina, jer su to sakramenti po kojima se postaje i biva kršćaninom. Nastojat ćemo u bilješkama ukazati na važnije
liturgijske izvore. Prikazat ćemo razvoj pojedinog obreda od njegova nastanka do danas. Jednako ćemo tako pokazati primjenjivost važećih obreda te dati – eventualne – kritičke opaske o mogućnostima poboljšavanja navedenih liturgijskih
slavlja. (Iz uvoda)

Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata Subotica, Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj – Pečuh te Društvom hrvatskih književnika organizirali su  međunarodni znanstveni skup  Pavao Matija Sučić, biskup bosanski ili đakovački i srijemski (11. siječnja 1767. – 13. travnja 1834.), 250 godina od rođenja. 

Biskup Sučić ostavio je  značajan trag svojom osobnošću u Subotici, južnoj Mađarskoj i Đakovu, odnosno u Đakovačkoj biskupiji.  U zborniku su objavljeni radovi  Vladimira Nimčevića, prof. (Subotica) – Izvori za povijest obitelji Sučić u Subotici (do konca prve polovine 18. st.); dr. sc. Roberta Skenderovića (Zagreb) – Kapetanska plemićka porodica Sučića u životu Subotice u 18. i 19. stoljeću; Stjepana Beretića dipl. teol. (Subotica) – Subotički župnik Pavao Sučić; Katarine Čeliković, prof. (Subotica) – Tragovi biskupa Sučića u literaturi njegova zavičaja; Ladislava Heke (Segedin, Mađarska) – Pavao Matija Sučić, stolnobiogradski i đakovački biskup iz roda bačkih Sučića Pečirskih; Mirka Ćurića, prof. (Đakovo) – Pavao Sučić u radovima i knjigama đakovačkih autora; prof. dr. sc. Pere Aračića/Ante Pavlovića, dipl. teol. (Đakovo) – Pavao Matija Sučić – bosanski ili đakovački i srijemski biskup. 

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu organizirala je 01. prosinca znanstveni skup na temu „Kamo ide istočna Hrvatska?" – demografsko stanje, prognoze i traženje izlaska iz krize Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Brojni izlagači, među kojima je bio i vodeći hrvatski demograf dr. Stjepan Šterc, ukazali su na probleme trenutne demografske slike te istaknuli usmjerenja i promjene koje se očekuju jer demografsko pitanje ne može biti pitanje od danas do sutra.

Zamjensko majčinstvo je istovremeno stara i nova tema bioetičkih promišljanja. Autorica ga opisuje kao najsloženiji medicinsko-pravno-socijalni oblik reprodukcije. Donosi niz danas nam poznatih učinaka surogatstva na članove ljudske zajednice (na zdravlje zametaka, djece, žena, supružnika te bračnu, obiteljsku i rodbinsku stabilnost). Naglašava nepostojanje ujednačenih zakonodavnih rješenja za ljudsku reprodukciju među pojedinim državama. Potvrđuje kako je teško civilnim zakonom pravno urediti zamjensko majčinstvo ako se ne poštuje ljudsko dostojanstvo, odnosno vječni i naravni zakon. Sagledava omjer između vrlo malog broja dobitaka i višestruko većeg broja gubitaka koje zamjensko majčinstvo nameće svojim sudionicima, zajednici u kojoj žive kao i društvu u cjelini.

S obzirom na potpunu prožetost tjelesne, psihičke i duhovne sastavnice svakog čovjeka, raspravlja o naknadi zamjenskoj majci za obavljanje naručenih usluga, o mogućnosti da se ljudska osoba ili neki njezin dio, premda i privremeno unajmi i proda. Ako se i plaća, pita što se plaća, uzmu li se u obzir negativne dugotrajne posljedice koje trudnoća i porod mogu ostaviti na ženi. Trguje li se samo materijalnim dijelom čovjeka ili i nematerijalnim - psihičkim i duhovnim koji ne podliježu strogo vremensko-prostornim kategorijama? Zaključuje kako se pristajanjem na komercijalno zamjensko majčinstvo na određeno vrijeme ne prodaje samo generativni dio žene, nego i čitav njezin organizam, odnosno cijela njezina osoba. Naglašava kako to još više potvrđuje i uozbiljuje duhovni dio osobe koji je u jedinstvu s prethodna dva. Nemoguće ga je izbrisati prestankom moždanih funkcija jer je nadnaravan, bezvremen i vječan, kao što su to i djeca jednom začeta, rođena, odnosno prije ili kasnije namjerno oštećena i uništena.

Autorica donosi cjelovite i istinite spoznaje, zaključke i stavove o zamjenskom majčinstvu, kao neprirodnoj ljudskoj reprodukciji. Pruža ispravan smjerokaz o kakvim metodama ostvarenja trudnoće i poroda se radi kako bi medicinska struka i pravo te svi zainteresirani za temu zamjenskoga majčinstva, na jednom mjestu, dobili dragocjene i cjelovite informacije o ovoj problematici. Razmatra brojna pitanja vezana za osobito pravno vrednovanje surogatstva s kojima se već bavi svjetsko, a očekivano uskoro će se njima baviti i hrvatsko zakonodavstvo. Kritičkim, višerazinskim, sveobuhvatnim i interdisciplinarnim procjenjivanjem navedenih postupaka, moguće sudionike točno i pravovremeno upozorava na brojne i dalekosežne posljedice koje mogu proizaći iz takve prakse. Propituje koliko je uopće surogatstvo u najboljem interesu djeteta jer ono može imati psihološke posljedice zbog problema nastalih utvrđivanjem vlastite osobnosti kao i zbog nastajanja zbunjujućih obiteljskih odnosa?; Smije li medicina sve što može?; Smije li negativnim moralnim sredstvima (zamjenskim majčinstvom) pod svaku cijenu htjeti postići dobar cilj (imati dijete)? - jer svaki cilj ne opravdava sva sredstva! Odgovori na ova i još druga tematska pitanja ljudske reprodukcije autorica jednostavnim pristupom problematici zamjenskoga majčinstva razrađuje i daruje zainteresiranim čitateljima.