Nakon dugih godina priprema i rada u nakladi Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika iz tiska je izašla monografija „Župa Tovarnik" autora vlč. Antuna Devića i urednika vlč. dr. sc. Tomislava Đukeza. 

Monografija „Župa Tovarnik“ svjedoči ne samo o njenoj povijesti, nego i ljubavi, ustrajnosti, žrtvi, volji tolikih vrijednih i marljivih ljudi, naših prethodnika koji su uvijek iznova, nakon ratova i rušenja, pronalazili novu snagu za ponovnu obnovu i izgradnju. Sakupljeni i ukoričeni podatci, dokumenti i fotografije na dostojan način čuvaju sjećanje na vrijeme, prostor i ljude Tovarnika tijekom posljednjih stoljeća.

Mons. dr. sc. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u proslovu knjige, među ostalim, napisao je: „Monografija posvećena župe sv. Mateja apostola i evanđeliste predstavlja ‘snažno korijenje’- ne da bi se župljani povlačili u prošlost, nego da bi iz toga ‘snažnog korijenja’ rasli u budućnost. Neka dragi Bog nagradi trud i nastojanja autora i izdavača i neka darom svoga Duha blagoslovi sve župljane za nove početke i izazove vremena u kojemu živimo.“

Tridentski koncil (1545-1563), čija se 450. obljetnica obilježavala 2013., bio je vrhunac pokreta za sveobuhvatnu teološku i institucionalnu reformu Katoličke crkve. Osim toga imao je i dalekosežne posljedice u preoblikovanju različitih političkih, socijalnih i kulturnih struktura. Osim uvođenja novih liturgijsko-sakramentalnih i pastoralno-katehetskih normi i organizacijsko-administrativnih promjena unutar same Katoličke crkve, a proces katoličke obnove zahvatio je i mnoga druga područja.

Korjenito mijenjajući odnose između Crkve i države, on je utjecao na formiranje socijalne i moralne discipline, oblikovanje različitih kulturnih i obrazovnih modela, na konstituiranje etno-konfesionalnih, socijalnih i rodnih identiteta, kao i na ljudsku svakodnevnicu. Želeći ispitati ostvarenja i posljedice tridentskih reformi u hrvatskom i širem regionalnom kontekstu, u suorganizaciji niza visokoškolskih i znanstvenih institucija, održan je u prosincu 2013. znanstveni skup Tridentska baština: katolička obnova i konfesionalizocija u hrvatskim zemljama.  

U zborniku radova s toga skupa okupljeno je trideset znanstvenih članaka koji iz interdisciplinarne perspektive ispituju manifestacije procesa katoličke obnove i konfesionalizacije u hrvatskim zemljama. Radovi su podijeljeni na tri dijela (povijesni, teološki i kulturno-povijesni) koji zajedno čine komplementarnu cjelinu.

Tekstovi objedinjeni u povijesnom i teološkom dijelu zbornika obrađuju niz znanstveno relevantnih tema kao što su dosezi dosadašnjih znanstvenih istraživanja tridentske baštine i zacrtavanje njihovih budućih smjernica u hrvatskoj povijesnoj znanosti, ispitivanje složenih odnosa političke, socijalne i crkvene domene u sklopu procesa konfesionalizacije, te osobitosti realizacije tridentskih reformi u rimskoj središnjici s jedne i na prostorima hrvatskih povijesnih zemalja s druge strane.  Kulturnopovijesni dio zbornika posvećen je posttridentskim kulturnim praksama u najširem smislu, od jezične i umjetničke proizvodnje do medijskih oblika i propagandnih strategija, a sukladno najnovijim trendovima u inozemnim istraižvanjima katoličke obnove ispituju se i obilježja tridentske obrazovne politike te oblici socijalnog discipliniranja.

(Preuzeto sa stranica Matice hrvatske)

Godine 2013. u povodu predsjedanja Kulturnoga centra sv. Martin – Hrvatska tek uspostavljenom Europskom mrežom kulturnih centara sv. Martin, Institut za etnologiju i folkloristiku, Kulturni centar sv. Martin – Hrvatska i Hrvatsko katoličko sveučilište organizirali su peti međunarodni znanstveno-stručni skup posvećen martinskoj europskoj tradiciji pod nazivom: Putovima europske nematerijalne baštine u 21. stoljeću: sveti Martin, simbol dijeljenja. Skup je organiziran u okviru znanstvenoga projekta Hrvatska nematerijalna kulturna baština, društveni identiteti i vrijednosti (br. 09/59, voditelj Tvrtko Zebec) Hrvatske zaklade za znanost. Zagrebački martinski skup, održan 4. listopada 2013. godine, upozorio je na specifičnosti i bogatstva nematerijalne martinske baštine u Hrvatskoj i Europi. Svojim međunarodnim i interdisciplinarnim karakterom okupio je znanstvenike iz područja etnologije, etnomuzikologije, povijesti, filologije, povijesti umjetnosti itd. koji su svojim promišljanjima vječnih tema zajedništva i dijeljenja individualno doprinijeli jačanju svijesti o očuvanju zajedničkih dobara i solidarnosti, koji su nam ponajviše potrebni u turbulentnom 21. stoljeću. 
Misao vodilja zagrebačkoga skupa apostrofirala je propitivanje Martinova života i djela napose kroz ideju dijeljenje u 21. stoljeću koja podrazumijeva razvijenu svijest o očuvanju i djeljenju zajedničkih resursa čovječanstva kao što su voda, zrak, hrana, zdravlje, znanje, obrazovanje. Skup je ponudio smjernice razmišljanja koje su se odnosile na sljedeća propitivanja: 
–    Kako u 21. stoljeću ponovno iščitati život sv. Martina i njegov čin milosrđa? Gdje je mjesto hrvatske martinske baštine u kontekstu europske tradicije sv. Martina? 
–    Kako živjeti, razumjeti i pronositi glavnu poruku sv. Martina – dijeljenje kao zajednička vrijednost? 
–    Kako implementirati martinske vrijednosti u okviru kulturnoga itinerara?
Razmišljanja o natuknutim idejama donose nam znanstveni radovi u ovom zborniku.

(Preuzeto sa stranica Instituta za etnologiju i folkloristiku)

„Opraštanje je najvidljiviji znak Očeve ljubavi, koju je Isus htio objaviti cijelim svojim životom. Nema stranice evanđelja koju bi se moglo izuzeti iz toga imperativa ljubavi koja ljubi sve do opraštanja. Čak i u posljednjim trenutcima svojega zemaljskog života, dok je visio na križu, Isus izgovara riječi: 'Oče, oprosti im, ne znaju što čine!' (…) Milosrđe je taj konkretan čin ljubavi koji, opraštajući, preobražava i mijenja naše živote. To je način na koji se očituje božansko otajstvo. Bog je milosrdan (usp. Izl 34,6), njegovo je milosrđe vječno (usp. Ps 136). Od naraštaja do naraštaja ono zahvaća svaku osobu koja se pouzdaje u Njega i mijenja ju, darujući joj svoj vlastiti život“, stoji, među ostalim, u Apostolskome pismu kojega je papa Franjo napisao na kraju Izvanrednoga jubileja milosrđa objavljenoga u Rimu, 2. studenoga o svetkovini Isusa Krista Kralja svega svijeta, 2016. godine.

Ova knjiga intervjua s predstojnikom Kongregacije za nauk vjere vodili su novinari Johannes Marten i Philipp V. Studnitz još 2005. godine, dok Müller još nije bio imenovan na sadašnju službu, ali je vršio službu regensburškoga biskupa. U to vrijeme on još nije pripadao najpoznatijim vodećim crkvenim ljudima, ali je već dugo pripadao najpriznatijim teolozima svijeta. Prema uvodnim riječima voditelja intervjua Martena, uza svekoliko povijesno svrstavanje i teološka tumačenja regensburški je biskup „stalno uspostavljao most s našim današnjim životom: Koju su sliku čovjeka zacrtali praoci u Bibliji? Što je ovomu Isusu iz Nazareta stvarno bilo važno? Što je čovjekovo određenje u ovome svijetu? I naposljetku: Koji zahtjev postavlja kršćanstvo nama danas? Odgovor je Gerharda Müllera, toliko ćemo unaprijed reći, posve nedvosmislen: To je zahtjev koji je nečuven, koji nas svaki dan iznova izaziva, odnosno mora izazivati – svejedno je jesmo li laici ili biskupi“.

Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti