Pierre Teilhard de Chardin bio je jedan od najbriljatnijih znanstvenika i umova Crkve koji je cijeli svoj zreli vijek posvetio popuštanju napetosti i pomirenju znanosti i vjere. Službena ga je Crkva dugo sumnjičila da brani panteizam. Njegovo ogromno djelo ima više desetaka svezaka.

Bio je teolog, metafizičar, znanstvenik prirodoslovac, fenomenolog, evolucionist i pjesnik. Uza sve bio je kršćanski humanist i mistik koji se nije plašio ni buntovnih misli. Aristokratskog je podrijetla i držanja, postao je isusovac, neumorni je putnik i istraživač, profesor je fizike u Kairu, u Engleskoj se posvećuje geologiji i paleontologiji, istražuje u Kini, Etiopiji i Somaliji, predaje u Parizu… Umro je 1955. godine u New Yorku na sam Uskrs.

U ovim „Spisima iz doba rata“ sabrano je dvadeset eseja koje je o. Theilhard većinom napisao po povratku iz rovova Prvoga svjetskog rata gdje je služio kao desetnik bolničar. Eseji predstavljaju fragmente jedne misli u nastajanju. Zanosna, ali dosljedna promišljanja o panteističkoj viziji, o problemu jednoga i mnogostrukoga, o odnosima Boga i svijeta, o kršćanstvu, ne plaše se izazvati šok. Smiona su tona koji treperi od 'proročke nestrpljivosti'. Teilhard izlaže svoja 'vatrena gledišta' koja otvaraju put u njegovu teologiju i njegovu metafiziku.

Riječ je o povijesnome i konceptualnom uvodu u glavne tematike filozofije religije u kojem se pokušava odgovoriti na pitanja: Je li religija odgovor na čovjekovu potrebu, iskustvo svetog, pogled na svijet ili sve to zajedno? Kakvu razumsku prihvatljivost pokazuje religiozno vjerovanje i koje značenje poprima izraz „Boga“ izvan njega? Kako pomiriti postojanje dobroga i svemogućega Boga s prisutnošću zla i patnje? Donosi li religijski zahtjev za istinom sukobe ili je opravdana težnja? Koji je smisao „povratka religiji“ u sve sekulariziranijem društvu?

Velika pitanja religioznog iskustva izložena su jasnim tumačenjem koje uvažava složenost suočenih problema i ažurirana u pogledu novih europskih i američkih istraživanja.

Ovaj vrijedan priručnik važan će biti kako studentima filozofije tako i studentima teologije pa i ostalim kompatibilnim društvenim znanostima jer je religija, osobito u zapadnjačkim društvima, postala problematična, a sve povezano s njom kao da gubi na očitosti. Autor proučava filozofiju religija na Sveučilištu u Urbinu te je izvanredni docent na Sveučilištu u Trentu. ( Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)

Prof. dr. Mladen Parlov ovom se knjigom još jednom potvrdio kao vrstan mariolog koji, tumačeći svetopisamska mjesta koja se odnose na Mariju u svjetlu patrističke teologije i sveukupne kršćanske predaje očitovane u liturgiji i brojnim oblicima marijanske duhovnosti, zna probrati ono što je najvrjednije i osobito korisno i poticajno za današnje vrijeme. Dok na odmjeren i teološki utemeljen način izlaže katolički nauk o Mariji, Bogomajci i Djevici, bez grijeha začetoj, na nebo uznesenoj i suradnici svoga Sina u djelu spasenja, on uvjereno i proživljeno potiče na zdravu marijansku duhovnost u današnjim okolnostima života. Teme poput Marijina majčinstva u svjetlu objave Božje ljubavi, Marijine čvrste vjere u svim životnim prilikama, od Nazareta do Kalvarije, te njezina majčinskog posredništva kojemu se svakoga dana utječemo moleći "Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike", nisu tek neka religijska prošlost, nego oslonac sadašnjosti istinski zdravog kršćanskog života i duhovnosti.