„Bog o kojemu je riječ u ovoj knjizi ne može bez čovjeka; njega čovjek silno zanima. On ne samo da o njemu trajno razmišlja, nego ga intenzivno osjeća i ljubi, a u svojoj ga bezuvjetnoj i neograničenoj ljubavi ne prestaje stvarati i spašavati od ropstva grijeha i smrti. I dok se čovjek uvijek iznova igra samoutemeljenja i neovisnosti, Bog ga ne prestaje sebi privlačiti 'konopcima ljubavi' (Hoš 11,4).
Čovjek, naime, uzaludno pokušava sreću naći u stvorenjima i istinu o sebi u sebi samome“, piše autor u uvodu ove knjige i nastavlja: „Stranice što slijede za središnju temu imaju milosrđe i radost, odnosno Boga koji se već u starozavjetnoj objavi poistovjećuje s tim pojmovima. U Isusu Krstu on je uosobljeno milosrđe i radost; potpuno milosrđe i potpuna radost. Bog čovjeka u Isusu Kristu spašava od okrutnosti i žalosti grijeha i smrti, opravdava ga svojom bezuvjetnom i neograničenom ljubavlju te ispunja radošću božanskih odnosa i zajedništvom svoga života.“
Navodeći praktičnost ove knjige Josip Šimunović tvrdi da se čitatelj „čitajući stranice ove knjige vrlo lako može osjećati kao da se nalazi na određenim duhovnim vježbama“, dok Boris Vulić preporučuje čitateljima knjigu pozivajući ih „da je, obogaćeni svježinom njezine misli, prihvate kao dragocjenog sugovornika u nastojanjima da Crkva, 'oaza milosrđa', pokaže svijetu svu ljepotu, nadu i nježnost forme kršćanstva koje vjeruje u Trojedinoga Boga milosrđa i radosti“.
Knjiga je tiskana kao suizdanje Kršćanskoga kulturnog centra i Kršćanske sadašnjosti.

Zbornik je nastao kao plod promišljanja i istraživanja života i rada o. Teodozija Florentinija, kapucina, svestranoga i zauzetoga pregaoca na njivi Gospodnjoj. Među mnogovrsnim djelima, koja je poduzeo za slavu  Božju i dobro bližnjega, bilo je i utemeljenje ženske redovničke zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa  u Ingenbohlu, u Švicarskoj, koja od 1868. godine, po njegovu primjeru i na poziv đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera, živi i djeluje ne samo u Đakovačko - osječkoj nadbiskupiji, nego i mnogo šire. 

Sto pedeseta godišnjica smrti o. Teodozija bila je izvrsna prigoda za dublje upoznavanje s njegovim djelom i njegovim životom. Tom je prigodom u  Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u dvorani Florentini, 14. studenoga 2015. godine organiziran Međunarodni simpozij. Svi su predavači osvijetlili lik i karzimzu o. Teodozija. Kako bi se to duhovno bogatsvo prenijelo dalje, u ovom su Zborniku prikupljena predavanja koja donosimo dvojezično: na hrvatskom i na njemačkom. Na taj će način oni, koji budu htjeli upoznati lik o. Todozija, moći posegnuti za ovim tekstovima. 

Iz uvoda

U Leksikonu hrvatskoga srednjovjekovlja, objavljenom u suradnji Školske knjige i HAZU-a, eminentni stručnjaci i poznavatelji kulturne baštine hrvatskoga srednjovjekovlja predstavljaju bogatstvo europske, svjetske i nacionalne kulturne baštine. U tekstualnom dijelu sadržano je gotovo sve što su Hrvati ostvarili na razini književnih, filozofskih, umjetničkih i drugih znanstvenih postignuća i tako pridonijeli europskoj i svjetskoj kulturnoj baštini. Leksikon sadrži ukupno 1200 autorskih kartica teksta. Podijeljen je tematski na četiri zaokružene cjeline u kojima se obrađuju osobe, događaji, pojmovi i kronologija. 
Interdisciplinarnim pristupom na stranicama Leksikona dobivamo uvid u tisuću godina povijesti koja se odigrala na prostorima koje danas baštinimo, a obilježili smo ih i obogatili našom pisanom kulturom koja je u ranome srednjem vijeku bila trojezična (hrvatski, srednjovjekovni latinski, staroslavenski/crkvenoslavenski) i tropismena (latinica, glagoljica, ćirilica) te umjetničkim izričajem na hrvatskom društvenom i političkom prostoru.

Preuzeto sa stranica Školske knjige