Knjiga obrađuje kršćanske pisce koji su pisali na latinskom jeziku. Naime, u razdoblju rimske književnosti nazvanom „stoljeća propadanja“, od 117. – 476. god., upravo zbog idejnoga i formalnog propadanja poganske književnosti, razvija se kršćanska latinska književnost, koja doživljava svoj procvat od 3. do 5. st.

Autor sažeto obrađuje povijesni pregled kršćanske književnosti pisane latinskim jezikom iz toga razdoblja. Pri tome ne donosi sve pojedinosti koje se tiču književnog stvaralaštva pisaca kršćanske književnosti, koje se obično naziva patrologija, već obrađuje značajnije autore navodeći njihova djela, ponegdje odlomke na latinskom jeziku i osnovne podatke iz života pisane ostavštine onih koje nazivamo (crkvenim) ocima i piscima.

Djelo predstavlja doprinos poznavanju vremena prve Crkve i njezinih pisaca, koji su formirali starokršćansku književnost.

Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća koji je održan u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta 23. i 24. studenog 2015. u središte znanstvenog pristupa uzima povijesni izvor i njegovu kritiku, što se nastoji analizirati i interpretirati sukladno duhu doba u kojem je nastao, mimo političkih, socijalnih i inih dnevno-političkih usmjerenja današnjice.

Osobit prinos Zbornika čine dvije cjeline historiografskog dijaloga hrvatskih i srbijanskih povjesničara o odnosu kardinala Stepinca prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske te kardinalovu odnosu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Struktura Zbornika slijedi utvrđeni red zbivanja za odvijanja znanstvenog skupa i podijeljena je u dvije osnovne cjeline – uvodnu i znanstvenu.

U uvodnoj se uz pozdravne riječi kardinala Josipa Bozanića i prof. dr. sc. Željka Tanjića, rektora HKS-a, nalazi integralno izlaganje dr. sc. Esther Gitrman popraćeno znanstvenim aparatom, koje je prethodilo otvorenju izložbe Alojzije Stepinac u slici i riječi: utjecaj komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu.

Znanstveni dio Zbornika čini deset znanstvenih radova, a napose valja izdvojiti pogled iz britanske perspektive dr. sc. Robina Harrisa.

U istome svesku pod naslovom ARCHBISHOP STEPINAC AND THE SERBS IN CROATIA within the context of World War II and the post-war period, cjelokupni je tekst objavljen i na engleskom jeziku.

Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti

Evanđelje je prolazilo put od navještaja (kerigme) do literarnog značaja, tvrdi autor koji je svoj rad posvetio tome nijansiranome prijelazu. Kerigmatski aspekt vrlo je vidljiv u Djelima apostolskim i tzv. misijskim govorima koje su osobito održali Petar i Pavao. Zato se autor posvećuje tim protagonistima proučavajući njihove govore i djela. Slijedeći taj kerigmatski i povijesni trag, autor zaključuje da su ta dva vida međusobno usko povezani, a Markova književna vrsta „evanđelja“ odredila je  pripovijedanje o Isusu i kerigmu o Kristu.

„Riječi, djela i sudbina Isusova ovdje su međusobno povezani na način koji je bitan i presudan za cjelokupnu povijest kršćanstva“, kaže zagrebački bibličar uvodeći u ovu svoju studiju koja prati kerigmu do pisanog evanđelja: „I riječ je Božja rasla“ (Dj 6,7). „Pripovijedanje, koje je usredotočeno na kerigmu , pomaže nam razumjeti da uskrsna vjera nije vezana uz grob, nego uz kerigmu, a time uz ono što su kefa i ostali učenici doživjeli u susretima s Uskrslim.

(Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)