U ovom svom slavnom predavanju o politici Max Weber otkrio je sve karte - politika je fascinantan poziv, ona nudi položaje u vlasti na kojima se odlučuje o sudbini naroda, država, međunarodnih odnosa i svjetskog mira. Etički, takvom pozivu dorasli su ljudi posebnog kova, zapravo vrlo malo onih koji su kadri pomiriti dva suprotna načela: svoja uvjerenja i odgovornost za posljedice svoga djelovanja... Djelo klasika sociologije u kojemu će čitatelji i danas pronaći teorijsku, ali i empirijsku vrijednost.
U znak zahvalnosti i poštovanja prema svome velikom biskupu, koji je svoju biskupiju „sa granica s Turskom“ i svoje malo Đakovo uveo u središte Europe, Đakovačko-osječka nadbiskupija, tj. Nadbiskupski ordinarijat i Središnja nadbiskupijska i fakultetska knjižnica odlučili su prirediti i izdati Strossmayerove korizmene i druge poslanice i okružnice te neke njegove značajnije propovijedi i govore.
Ovo izdanje Korizmene i druge poslanice i okružnice obuhvaća četiri sveska: u I. svesku objavljene su korizmene i druge poslanice objavljene u Glasniku od 1874. do 1885. godine, na oko 600 stranica; u II. svesku korizmene poslanice objavljene u Glasniku od 1886. do 1891. godine, na oko 600 stranica; III. svezak sadrži poslanice od 1892. do 1903. godine, na oko 600 stranica; IV. svezak sadrži Strossmayerove poslanice, propovijedi, govore i nastupe napisane prije početka izlaženja Glasnika, koje su ostale u rukopisu ili su objavljene u nekim drugim izdanjima. Tu su uvršteni i oni govori koji su već objavljeni u nekim drugim izdanjima u namjeri da se u jednom izdanju dade što više uvid u cjelokupni Strossmayerov pisani opus te vrste. Ta četiri sveska dokazuju da tvrdnja Antuna Gustava Matoša: „(Strossmayer) ne ostavi, osim nekoliko poslanica i govora“, nije točna. Zatim, neka javnost prosudi istinitost suda prema kojem: „Strossmayer je bio čovjek akcije, a ne pera, pa je pisanje bilo tek popratna pojava njegova djelovanja (Košćak)“. Tih „nekoliko poslanica i govora“ obuhvaća preko dvije tisuće, a možda i tri tisuće stranica, a ostali spisi, govori, pisma, putopisi obuhvaćaju još nekoliko tisuća stranica.
Ovaj opesežan posao zajednički su obavili mons. dr.sc. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u miru i Ankica Landeka, dipl. teol. i dipl. knjižničar, uz uredničku potporu mons.dr.sc. Vladimira Dugalića.
Kao što sam naslov govori udžbenik se bavi problematikom palijativne medicine. Palijativna medicina nova je grana medicine koja proučava i liječi bolesnika s aktivnom progresivnom, uznapredovalom bolesti ograničene prognoze. Brine se za optimalnu kvalitetu života do smrti, i u prvom je redu, područje liječničkog interesa. Knjiga "Palijativna medicina: temeljna načela i organizacija, klinički pristup terminalnom bolesniku, medicinska etika" prvi je udžbenik u Hrvatskoj koji objedinjuje načela, ustroj i djelovanje palijativne medicine. Knjiga prikazuje načela ustroja, kliničkog pristupa i medicinske etike u palijativnoj medicini i predstavlja veliki hrvatski znanstveno-stručni doprinos u skrbi za terminalne bolesnike. Posebno treba naglasiti poglavlje „Pedijatrijska palijativna skrb" koja predstavlja izuzetno senzibilan dio palijativne medicine a to je skrb za terminalno oboljelu djecu.
Ova knjiga bila je prva o kojoj je odmah nakon svoga izbora govorio papa Franjo da mu je, kao niti jedna knjiga do nje, pomogla razumjeti i shvatiti Božje milosrđe.
Autor, kardinal Kasper, piše pak da je ona nastala od nacrta jednog predavanja koje mu nikako nije uspijevalo pa se temi ponovno i ponovno vraćao dok je nije konačno temeljitije obradio, premda će reći kako su i ovako iznesene spoznaje „tek načele“ to veliko i prevažno, a ipak dijelom i zanemareno, područje kršćanske teologije i vjere.
„Razmišljanje i istraživanje doveli su me do temeljnih pitanja nauka o Bogu i o Božjim svojstvima, kao i do temeljnih pitanja kršćanske egzistencije. Ustanovio sam da je milosrđe, koje ima središnje značenje u Bibliji, uvelike palo u zaborav u sistematskoj teologiji, ili ga se obrađuje vrlo maćehinski. Kršćanska duhovnost i mistika su u ovom, kao i u drugim pitanjima školske teologije, znatno naprednije. Stoga u ovoj knjizi pokušavam teološko razmišljanje povezati s duhovnim, pastoralnim i društvenim promišljanjima o kulturi milosrđa“, piše on u korizmi 2012. godine u uvodu ove knjige koja je objavljena nepunu godinu dana prije izbora pape Franje.
„Poruka o Božjem milosrđu nije teorija daleko od svijeta i prakse, a nije ni puko sentimentalno očitovanje suosjećanja. Ona ima posljedice za život svakog kršćanina, za pastoralnu praksu Crkve i za doprinos koji kršćani trebaju dati za čovjeka dostojno, pravedno i milosrdno oblikovanje društvenoga reda“, piše isti autor.
(Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)
Milosrđe je prvi Božji atribut. Ono je Božje ime. Nema situacija iz kojih ne možemo izići, nismo osuđeni utopiti se u živomu pijesku.
Papa Franjo se jednostavnim i izravnim riječima obraća svakomu muškarcu i svakoj ženi na planetu te uspostavlja povjerljiv osobni dijalog. U središtu je tema koja mu je najviše na srcu – milosrđe – oduvijek glavni temelj njegova svjedočenja, a sada i njegova pontifikata. Sa svake stranice izbija želja da dopre do svih duša – unutar i izvan Crkve – koje traže smisao života, put mira i pomirenja, lijek za tjelesne i duhovne rane. Na prvomu mjestu da dopre do onoga dijela nespokojnoga i ranjenoga čovječanstva koji traži da ga se prihvati, a ne da ga se odbacuje: do siromaha i marginaliziranih, zatvorenika i prostitutki, ali i do dezorijentiranih i onih koji su daleko od vjere, do homoseksualaca i rastavljenih.
U razgovoru s vatikanistom Andreom Torniellijem – preko uspomena iz mladosti i dirljivih zgoda iz svojega iskustva pastira – Papa iznosi razloge za izvanrednu Svetu godinu, koju je silno želio. Ostajući svjestan etičkih i teoloških pitanja koja izranjaju on ističe da Crkva ne smije nikome zatvoriti vrata; naprotiv, zadaća joj je utjecati na savjesti kako bi otvorila pukotine za prihvaćanje odgovornosti i za udaljavanje od učinjenoga zla.
U iskrenu razgovoru papa Franjo ne izbjegava ni suočavanje s bitnim pitanjem odnosa između milosrđa, pravde i korupcije.
A kršćane koji se svrstavaju među "pravednike" podsjeća: "I papa je čovjek kojemu je potrebno Božje milosrđe."
Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu
IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316