Povijest Osoblje i kontakt Novi naslovi On-line katalog Obavijesti Rad u čitaonici Popis dostupnih časopisa Baze podataka Repozitorij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Zbirka rukopisa i starih knjiga Spomen knjižnica J. J. Strossmayera Zavičajna zbirka "Diacovensiana" Virtualne zbirke
Digitalna knjižnica Uvjeti upisa - integrirani
Uvjeti upisa - specijalistički 
Smisao svoga duhovnog života Simone Weil vidjela je u "iščekivanju Boga". Bogatstvo Očenaša naslutila je gotovo sasvim slučajno g. 1941. Simone je u to vrijeme proučavala grčki te je za nekog svog prijatelja radila doslovni prijevod Očenaša. "Obećali smo jedno drugom da ćemo ga naučiti napamet. Vjerujem da ni on, kao ni ja, to nije tada učinio. No nekoliko tjedana poslije, listajući Evanđelje, rekla sam samoj sebi budući da sam to obećala, da je to dobro i da to moram i učiniti. Tako i učinih. Beskrajna slatkoća grčkog teksta obuzela me do te mjere da nekoliko dana nisam mogla drugo no ponavljati ga neprestano u sebi. Tjedan dana kasnije počela je berba i molila sam Očenaš na grčkom svaki dan prije posla i često sam ga ponavljala radeći u vinogradu. Otada molila sam ga u potpunoj sabranosti svako jutro kao jedinu vježbu. Ako bi se dogodilo da mi se pažnja odvrati ili uspava, čak i samo malo, počinjala bih iz početka sve dok ne bih postigla apsolutnu sabranost... Snaga te vježbe je postala izvanredna i svaki put me sve više iznenađivala jer, premda sam je ponavljala svaki dan, ona je svaki put nadmašivala moja očekivanja. Ponekad bi već prve riječi otele moje misli iz tijela i prenijele ih iz tijela u neko mjesto izvan prostora u kojem ne postoji nikakva perspektiva. Prostor se otvara. Beskonačnost uobičajenog prostora opažanja ustupa mjesto beskonačnosti. Istodobno ta beskrajnost beskonačnosti ispunja se u svim svojim dijelovima tišinom, ali tišinom koja nije odsutnost zvuka već plod pozitivnog osjećaja, pozitivnijeg od zvuka. Ako je bilo neke buke oko mene, počinjem je zamjećivati tek kada prođe ta tišina. Ponekad također, kada bih molila Očenaš ili u drugim trenucima, Krist biva osobno prisutan, no prisutnošću koja je beskrajno stvarnija, opipljivija, jasnija i ispunjenija ljubavlju nego prvi put kada me obuzela"
Nema čovjeka koji se nije upitao: "Ako je Bog dobar i svemoguć, zašto dopušta da njegova stvorenja pate i podnose bol?"
U ovom svojem značajnom djelu slavni pisac C. S. Lewis hvata se u koštac s ovim sveopćim pitanjem koje muči svako ljudsko biće jer neovisno o svojim uvjerenjima prije ili poslije svatko se suoči s patnjom, bilo svojom, bilo svojih bližnjih. Iznoseći razmišljanja proistekla iz vlastitoga bogata iskustva Lewis nastoji dati odgovor na jedno od najvažnijih filozofsko-teoloških pitanja: "Zašto bol i patnja? Zašto to Bog dopušta?" S dubokom
senzibilnošću, pronicavošću i suosjećanjem Lewis daje odgovore na ova ključna pitanja i s čitateljima dijeli svoju nadu i mudrost kako bi pomogao izliječiti svijet koji gladuje za istinskim razumijevanjem ljudske naravi.
Ova je knjiga namijenjena svima koji traže odgovore na ova važna pitanja, kao i svima onima koji traže mir i nadahnuće u ovomu nemirnom i nepredvidljivom svijetu koji se neprestano mijenja i u kojemu nema sigurnosti koja bi nas sačuvala od boli i patnje.
Zbornik radova, održan od 15. do 17. studenoga 2012. godine u Zagrebu o 50. obljetnici svečanoga otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962.) u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izlazi pune tri godine nakon njegova održavanja. Zbornik donosi pedesetak stručnih radova, izlaganja i prinosa koji su tijekom simpozija bili izneseni u deset radnih skupina. „Pitanje zašto ovaj zbornik radova izlazi pune tri godine nakon simpozija držimo da ima svoj dvostruki opravdani odgovor.
Prvi odgovor je taj što smo po samom završetku prikupljanja svih doprinosa u proljeće 2013. dobili obavijest iz Agencije za znanost visoko obrazovanje Republike Hrvatske da će se na našem Fakultetu provesti postupak reakreditacije u akademskoj godini 2013./2014.. To je zahtijevalo da sve fakultetske snage jednoznačno usmjerimo na pripremu i provedbu važnoga postupka reakreditacije. Mnogo toga je trebalo ostaviti po strani pa tako i uređivanje ovoga zbornika. Čim je postupak reakreditacije Fakulteta završen, okrenuli smo se uređivanju zbornika, a zbog njegove veličine trebalo je malo više vremena negoli je uobičajeno, imajući prit0m također na umu da je rad na zborniku bio dodatni posao svima uključenima u njegovu pripremu za tisatk.
Drugu odgovor je taj što se sretno poklopilo da upravo ove 2015. godine i točno 8. prosinca pada 50. obljetnica završetka Koncila. Tako smo s teološkim simpozijem i objelodanjivanjem zbornika radova simbolički obuhvatio i cijeli koncilski proces od 50. obljetnice svečanog otvaranja do 50. obljetnice svečanog zatvaranja Drugoga vatikanskog koncila“, piše u uvodu dekan KBF-a prof. dr. sc. Tonči Matulić.
Zbornik je izišao kao suizdanje Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Kršćanske sadašnjosti i Glasa koncila.
Zlatna legenda, koju je đenovski nadbiskup Jacobus de Voragine (Jakov iz Varazzea) napisao oko 1260. godine, najčitanija je knjiga srednjega vijeka. Ta zbirka apokrifnih života svetaca nije bila samo pobožno štivo nego i niz pustolovnih priča, fantastičnih putopisa, svega onoga što je moglo zagolicati maštu i skraćivati duge zime u srednjovjekovnoj Europi. Nakon Gutenbergova izuma tiska pedeset godina izlazila su na raznim jezicima po dva izdanja godišnje, više nego Biblija. I dok je u sedam i pol stoljeća većina europskih naroda Zlatnu legendu s latinskog bezbroj puta prevela i izdala na nacionalnim jezicima, tih cijelih sedam i pol stoljeća bilo je potrebno da se knjiga napokon pojavi i na hrvatskome. Njezino značenje zadire u različite sfere i omogućuje nam da bolje shvatimo duh čudesne srednjovjekovne epohe. Zlatna legenda također je osnovni ikonografski priručnik za razumijevanje kršćanske umjetnosti. Književnu ljepotu devet stotina stranica Jacobusova teksta odlično je (u izdanju Demetre) preveo fra Stjepan Pavić.
Vijest da je kardinal Dziwisz, koji je četiri desetljeća bio tajnik te najbliža i najpouzdanija osoba Ivana Pavla II., objavio osobne bilješke iz ostavštine pokojnoga Pape, izazvala je veliku pozornost javnosti. Osobne su bilješke zapravo vjerno i bez rezova objavljeni dokument kakva je kardinal Dziwisz dobio oporučno u ostavštinu od samoga Ivana Pavla II., a sada su u obliku ove monumentalne knjige prvi put dostupne i na hrvatskomu jeziku. Ovo izdanje dokumentira i prati duhovni život Karola Wojtyłe te daje uvid u tajne njegove duše posljednjih četrdeset godina njegova života kao biskupa, nadbiskupa, zatim kardinala i na kraju kao pape Ivana Pavla II., tijekom kojih je vjerno pisao osobne bilješke za vrijeme svojih godišnjih duhovnih vježba i duhovnih obnova. Bilješke nisu primjer klasičnoga dnevnika, nego su pretežno duhovnoga karaktera te jasno pokazuju kako put prema svetosti nipošto nije monotono putovanje nego izrazito dinamično i radosno. U njima susrećemo čovjeka koji teži sve dubljemu prodiranju u otajstvo samoga Boga, ali u isto vrijeme koji je svjestan vlastitih slabosti i koji se posve pouzdaje u Boga. Zapisi Ivana Pavla II. svjedoče o izvanrednu duhovnomu razvoju jednoga čovjeka, biskupa, kardinala i na koncu pape te pokazuju kakav je duhovni velikan našega doba ovaj svetac bio.
Bilješke Ivana Pavla II. nisam spalio jer su one ključ za razumijevanje njegove duhovnosti, odnosno onoga što je najintimnije u čovjeku: njegova odnosa s Bogom, prema drugomu čovjeku i prema sebi.
kard. Stanisław Dziwisz, krakovski metropolit
Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu
IBAN račun:
Fakultet: HR4523900011100474440
Studentski dom: HR3123900011500027586
OIB: 05384220316
