Razjedinjenost hrvatskih zemalja, protuosmanski ratovi i oslobađanje dijela hrvatskoga etničkog prostora, migracije i demografski oporavak, reformski zahvati habsburških vladara na hrvatskome sjeveru i razvojni kontinuitet juga, gospodarski zamah pomorske trgovine, crkvene reforme i administrativni preustroj, bile su samo neke od temeljnih, nosivih odrednica koje obilježavaju 18. stoljeće hrvatske povijesti. U Zapadnoj je Europi to stoljeće – posljednje u ranome novovjekovlju – obilježeno i kao doba prosvjećenosti, galantnosti, raskošnoga baroka i prpošnog rokokoa, doba intelektualizma i stremljenja ka sreći koja se više ne odnosi samo na privilegiranog pojedinca, već na društvo u cjelini. Duh prosvjećenog stoljeća nije mimoišao ni hrvatske krajeve, nejednako se – s većim ili manjim zakašnjenjima i ovisno o zadanosti društvenoga razvoja pojedinih regija – odražavajući u svim temeljnim životnim sastavnicama…

Ova knjiga, u cijelosti usmjerena na hrvatsko 18. stoljeće, kroz dvadesetak poglavlja podijeljenih u tri središnje tematske cjeline teži predstaviti temeljne razvojne sastavnice toga prosvjećenoga doba. Od onih sastavnica koje se, promatrane na globalnoj, općehrvatskoj razini, odnose na vojno-politička zbivanja, upravne ustanove i sustav vlasti, sudstvo i prosvjetu, vojsku, zdravstvo, crkvene i vjerske prilike i svakodnevlje, do istih tih razvojnih čimbenika promatranih u svakoj od hrvatskih povijesnih regija zasebno. Naposljetku, u završnoj cjelini knjige hrvatske su zemlje predstavljene u međunarodnome kontekstu, promatrane s pozicija državno-političkih, gospodarskih i kulturnih odnosa s europskim zemljama, ponajprije s onima u koje su bile uključene kao dio većih državnih cjelina.

Zbornik nosi naslov „Aktualne moralne teme”, a uredili su ga Marijan Steiner i Ivan Šestak. U Zborniku su sadržani slijedeći prilozi: M. Steiner “P. Ivan Fuček, S.J. – katolički moralni teolog”; I. Šestak “Filozofi u djelu Ivana Fučeka”; V. Pozaić “Sapientia vivendi”; T. Matulić „Bog u pitanju” kao izazov za teologiju; K. L. Flannery “Zašto bi danas katolici trebali studirati Aristotela?”; V. Dugalić “Božja objava u Kristu – ishodište kršćanskog morala”; L. Tomašević “Aktualnost moralne norme u katoličkoj teologiji”; M. Perković “Kršćanska ljubav. Kreposna ljubav je duša kršćanskog morala”; S. Baloban “„Posljedice” razdvajanja individualnog i socijalnog morala”; J. Valković “Tijelo bez tjelesnosti”; S. Vuletić-Ž. Filajdić-M. Ivančičević “Transhumanistička eugenika: protetička kiborgizacija ljudskog poboljšanja nanomedicinskim zahvatima”; Ján Dačok “Gender – oružje XXI. stoljeća? Antroploško-teološka analiza”; M. Radan “Nova svjetska industrija – zamjensko majčinstvo”; Š. Bilokapić “Važniji naglasci iz rasprava o moralnim pitanjima veznim uz spolno nasilje”.

Ovo je prvi udžbenik za učenje hebrejskog jezika ikada napisan za hrvatsko govorno područje, a priredio ga je sveučilišni profesor koji je trideset i pet godina predavao hebrejski jezik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Gramatika donosi jednostavna prvotna pravila hebrejskoga jezika koja tvore temelj za uznapredovali studij kasnije. Cilj je ove gramatike da nastavnicima i studentima hebrejskoga jezika, te svima koje taj jezik zanima, pruži pregledni i razumljivi udžbenik za hebrejski biblijski jezik. Ona ne može i ne želi nadomjestiti obuhvatne znanstvene gramatike, nego se shvaća kao osnovni udžbenik, koji bi želio posredovati jasnu i pouzdanu orijentaciju u temeljnim strukturama hebrejskog jezika i potaknuti na daljnji samostalni rad. Pod tim osnovama hebrejskog jezika podrazumijeva se poglavito hebrejsko pismo, glavna gramatička pravila koja ukazuju na posebnu strukturu jezika i, dakako, ovladavanje određenim fondom hebrejskih riječi.
Vježbe koje prate svako poglavlje rasvijetljuju točke gramatike koje se obrađuju, ali i uključuju veliki dio obrađenoga gradiva, tako da student višekratnim ponavljanjem ovlada njime. U drugoj polovini knjige vježbe sadrže izabrane narativne i poetske ulomke iz hebrejske Biblije.

Knjiga je napisana i oblikovana u dvije povezane cjeline; prva je cjelina pojmovno situiranje i razjašnjenje psihijatrijsko-kliničkog simptoma (sindroma) depresije i melankolije i njihove manifestnosti ne samo kao osobno-psihološke i često somatske disfunkcionalnosti već i kao duhovno-kulturnog te uopće civilizacijskog fenomena ne (već sada) samo naše zapadnjačke društvenosti već i uopće planetarne društvenosti;drugi su dio ove uzbudljive strukturalističko-psihoanalitičke studije života i djela četiriju značajnih zapadnih umjetničkih osobnosti ( slikara Hansa Holbeina te spisatelja Gerarda Nervala, Fjodora Dostojevskog i Marguerite Duras),koji su svojom duševnoscu i tjelesnošću bili depresivno-melenkolični ljudi,ali su svojim umjetničkim djelima ne samo simbolično uobličili ljudske  tamne svjetove deperesije i melankolije vec su svojim umjetničkim jezikom premještanjem iz polja simboličkog, kao represivnog i kastrirajućeg, u polje semiotičkog kao ritmičkog, subverzivnog i nesvodljivog na bilo realno ili simboličko uobličili umjetnička djela kao dragocjenu i spasonosnu strategiju u dostizanju (samo imaginarno) Onog/Drugog kao uvijek Nedostajućeg /Izmičućeg.

Ova je povijest hrvatskih knjižnica i hrvatskoga knjižničarstva u prvom redu potpun (od prvih početaka pa sve do danas), cjelovit (sve vrste knjižnica: nacionalna, sveučilišne/visokoškolske, znanstvene, specijalne, stručne, osnovnoškolske i srednjoškolske, privatne) i u određenom smislu višestran (gotovo svi oblici njihova djelovanja) prikaz njihove povijesti, uključujući i bitne odrednice hrvatskoga knjižničarstva kao struke i kao djelatnosti. Posrijedi je svojevrstan povijesno-društveni pregledan mozaik hrvatskih knjižnica kojem su podloga dosadašnji pisani prilozi iz povijesti hrvatskih knjižnica i hrvatskoga knjižničarstva.

Stoga je ovaj povijesni prikaz više prikaz procesa razvoja hrvatskih knjižnica i hrvatskoga knjižničarstva, glavnih dogadaja koji su značili početak jednoga procesa, a manje prikaz, pogotovu ne potpun, pojedinih knjižnica ili pak pojedinih činjenica vezanih uz rad pojedinih među njima. Prikaz je to, više-manje jedinstvenog, povijesno-društvenog procesa odnosno povijesnog razvoja knjižnica i knjižničarstva u Hrvatskoj, u sklopu prilika i društvenog stanja općenito te odnosa u pojedinim razdobljima hrvatske povijesti.

Jer taj je povijesno-društveni okvir, sa svim svojim bitnim pozitivnim i negativnim obilježjima te odrazima na sav društveni život u Hrvatskoj, u pojedinim razdobljima hrvatske povijesti, unatrag trinaest stoljeća, bitno i prepoznatljivo utjecao i na knjižnice, njihov nastanak, djelovanje i razvoj.


Budući da je riječ o povijesti hrvatskih knjižnica i hrvatskoga knjižničarstva, prikaz njihova nastanka i razvoja te cjelokupan povijesni, društveni i kulturološki proces slijedi uobičajen povijesni tijek, počevši od prvih hrvatskih knjižnica u ranom srednjem vijeku pa do današnjih dana. Jer, nedvojbeno je da su hrvatske knjižnice bitan i prepoznatljiv, jedinstven i nezamjenjiv element i čimbenik hrvatske povijesti, napose kulturne u najširem smislu.

Preuzeto sa stranica Moderna vremena