Epimetej simbolizira čovjeka koji se oslanja na već dogođeno, na ono što dolazi prije njega, što mu je dano, darovano, što kroz ovisnost obvezuje i upravo kao takvo »daje za misliti«. Epimetej označava i povjerenje prema prošlom, povjerenje koje u tradiciji i dogmi vidi golem naboj za daljnje mišljenje i djelovanje. Lako je primijetiti da toga epimetejskog duha nedostaje, kako u društvu, tako i u Crkvi. Previše smo Prometeji, a premalo Epimeteji, previše revolucionari, a premalo primatelji. Premda se kršćanska vjera nalazi onkraj prometejskoga i epimetejskoga, ukoliko uključuje jedno i drugo, dobro je kršćanima posvijestiti upravo taj epimetejski duh.
To će i biti i temeljna nakana ovih »epimeteja« koje žele pokazati kako je kršćanska vjera tek tada istinski prometejska, ako u sebi čuva i njeguje epimetejski duh.

Iz Uvoda

Možemo li bez religije? Ima li etike tamo gdje nema Boga? Može li postojati „ateistička duhovnost“? U ovoj snažnoj knjizi, francuski filozof i međunarodno priznati autor bestselera André Comte-Sponville predstavlja filozofsko istraživanje ateizma kojim dolazi do zapanjujućih zaključaka. Duh ateizma. Uvod u duhovnost bez Boga odgovor je na aktualne fenomene i prijepore današnjeg vremena, na recentni problem „povratka religijskog“ koji je postao svojevrsna vulgata naših dana. U tom je kontekstu obnovljena debata ne samo o raznim manifestacijama religijskog fenomena, nego i o načelnim, više ili manje njemu radikalnim oprekama. Nema sumnje da je ateizam, u svojim raznovrsnim iskazima i filozofskim polazištima, jedan od najvažnijih i najpostojanijih kontrarnih pratitelja religijskih vjerovanja, učenja i institucija, a ova knjiga kroz jasnu, konciznu, a često i duhovitu formu nudi uvjerljiv  novi oblik duhovnog života koji u svojoj osnovi slavi ljudsku potrebu za međusobnim povezivanjem i povezivanjem sa svemirom. Comte-Sponville se bavi pitanjem duhovnosti u odsutnosti Boga na taj način dokidajući s kršćanskim naukom, no istovremeno zadržava određene vrijednosti koje definira religija, ali koje su danas sastavni dio humanističke zapadne misli: suosjećanje, preraspodjela materijalnih dobara, razdvajanje političkog i spiritualističkog, poniznost te pobratimstvo ljudi na razini koja je iznad religijskih uvjerenja ili arbitrarne pripadnost.

Preuzeto sa stranice Tim press

Prof. dr. sc. Ivica Raguž, dekan i profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, objavio je petu knjigu u vlastitoj nakladi «Panni» pod nazivom «Razgovori s prijateljima. Montaigne – Nietzsche». Radi se o izboru tekstova jednoga i drugoga mislioca koje Ivica Raguž tumači svojim «prijateljskim» komentarima. Knjiga tako uvodi u samu misao Michela Montaignea i Friedricha Nietzschea te time dotiče najrazličitije teme iz života, kao što su: vjera, šutljivost, novac, sreća, samoća, žene, starost, ljubav, prijateljstvo, gnjecave osobe, vjera i razum, medicina, roditeljstvo, ljudske slobe, smijeh, dokolica, rad i užitak, bolest, poniznost, putovanja itd. Knjiga Ivice Raguža poziva nas na ugodno prijateljsko druženje s dvojicom velikih mislilaca, kao i s njime samim. Knjiga obuhvaća 183 str, a cijena je 99,00 k. Može se naručiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili kupiti u Nadbiskupijskoj knjižari, Strossmayerov trg 6, Đakovo

Postsinodalna apostolska pobudnica upućena biskupima, prezbiterima i đakonima, kršćanskim supruzima i svim vjernicima laicima o ljubavi u obitelji nastala je nakon čak dvije, opće izvanredne i opće redovite, biskupske sinode posvećene suvremenoj obiteljskoj problematici. Spomenute sinode, čak i prije no što su održane, pokrenule su velike nade, ali i još veće prijepore u samoj Crkvi, posebice po pitanju pripuštanja sakramentima rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih vjernika. 

Skupivši u ovaj dokument sve najvažnije zaključke sinodskih zasjedanja i davši svoj osobni prinos spomenutoj obiteljskoj problematici papa Franjo napominje kako ova pobudnica u njegovim mislima „poprima posebno značenje“ baš u kontekstu Jubilejske godine milosrđa. Već u 2. točki Papa se osvrće na okolnosti u kojima se raspravljala obiteljska problematika: „Rasprave koje kruže u sredstvima društvenoga priopćavanja ili tiskovinama pa čak i među službenicima Crkve kreću se od neobuzdane želje da se sve mijenja bez dovoljnog razmišljanja ili osnovanosti do stava koji teži riješiti sve primjenjujući opće norme ili izvlačeći pretjerane zaključke iz nekih teoloških razmišljanja“.

Ovaj, kako su ga neki već označili, kompromisni dokument ipak je ostavio dovoljno prostora i tzv. progresistima i tzv. konzervativcima u Crkvi i za zadovoljstvo, ali i za daljnji rad i promišljanje. Stoga i sam Papa napominje da ne preporučuje da se tekst pobudnice čita površno i na brzu ruku. „Obitelji i oni koji se bave obiteljskim pastoralom najveće će koristi izvući ako budu dio po dio čitali strpljivo i oprezno ili ako budu u njoj potražili i posvetili pozornost onim dijelovima koji odgovaraju njihovim konkretnim potrebama“.

Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti 

Zbornik donosi 11 članaka koji obrađuju temu donošenja, primjene i tumačenja zakona u životu partikularne Crkve, a posebno biskupije, koja »je dio Božjeg naroda koji se povjerava na pastoralnu brigu biskupu u suradnji s prezbiterijem, tako da, prianjajući uza svojeg pastira koji ga po evanđelju i euharistiji sabire u Duhu Svetome, tvori partikularnu Crkvu u kojoj uistinu jest i djeluje jedna, sveta, katolička i apostolska Kristova Crkva« (kan. 396). »Zakon u životu mjesne, partikularne Crkve treba biti uređen za ljubav i vječni život, za susret i za reguliranje odnosa u zajednici«, piše Josip Šalković o temi zbornika u riječi urednika, »kako bi se svakom članu Božjega naroda dalo ono što mu pripada, tj. njegove obveze i prava«.

Stoga zbornik donosi sljedeće članke: Kategorije opće i partikularno u ekleziologiji II. vatikanskog koncila i kanonističkom govoru (dr. Bernarda Horvat); Partikularna Crkva: teološko-pravni elementi (dr. Ivica Ivanković Radak, mr. Árpád Tóth); Utjecaj rimskog i germanskog prava na razvoj partikularne Crkve i prava (dr. Ivan Milotić); Razvoj partikularnog liturgijskog prava u latinskoj Crkvi s posebnim osvrtom na biskupije u Hrvatskoj (dr. Marko Petrak);Pozicija partikularnog prava nakon kodifikacije (dr. Ivan Sesar); Model partikularnog prava istočnih katoličkih Crkava(mr. Olja Barščevski); Međunarodni ugovori kao izvor partikularnog prava (mr. Ivan Kovač); Normativna aktivnost biskupskih konferencija i krajevnih sabora (dr. Andrej Saje); Situacija partikularnog prava u Crkvi u Hrvatskoj (dr. Ivan Ćubelić); Zakonodavna aktivnost dijecezanskog biskupa (dr. Klara Ćavar); Statuti i pravilnici kanonskih struktura suodgovornosti na biskupijskoj razini (dr. Slavko Zec);Biskupijska sinoda – vrhunac zakonodavne aktivnosti partikularne Crkve (dr. Zdenko Ilić, mr. Marija Živković); Normativna konfiguracija i funkcionalnost biskupijske kurije(mr. Miroslav Vidović); Pravni okvirsudjelovanja i suodgovornosti na župnoj razini (mr. Lucija Boljat, dr. Josip Šalković).

Radovi objavljeni u zborniku nov su doprinos hrvatskoj kanonskoj znanosti, a namijenjeni su partikularnim zakonodavcima, pastoralnim djelatnicima, studentima crkvenih fakulteta i crkvenih instituta te svim vjernicima, da bi mogli upoznati ono što čine i svoj život uskladiti s božanskim i ljudskim zakonima.

Preuzeto sa stranica Glas Koncila