Štovanje Jakova Markijskog u Bosni i Hercegovini je staro stotinama godina. Međutim, trebalo je čekati preko 600 godina da se tiska prva znanstvena knjiga o fra Jakovu na hrvatskom jeziku. Upravo se to dogodilo sredinom srpnja 2016. kada je u izdanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu te župe Gospe Snježne u Deževicama izašao zbornik radova pod nazivom Jakov Markijski i njegovo djelovanje u Bosni.

Sv. Jakov Markijski, iz Monteprandonea u provinciji Marche u Italiji, devetnaesto dijete svojih roditelja rodio se, neki pišu 1391., neki 1394., a neki 1393. godine. Nakon studija prava i sudačkog posla, ostavlja svjetovni život i stupa u franjevački red 1416. godine. Promovirao je u franjevačkom redu što dosljednije nasljedovanje sv. Franje te je poslan u Bosansku franjevačku vikariju s nalogom da provede obnovu reda.

Sjećanje ne njegovo djelovanje u Bosni posebno se njeguje u župi Deževice, u općini Kreševo. Tamo se nalazi fra Jakovljeva pećina, mjesto štovanja mnogih vjernika koji posebno dolaze na mlade nedjelje (prve nedjelje nakon mladog mjeseca) moleći zagovor sv. Jakova Markijskog.

U želji da hrvatski katolički puk kao i čitava Bosna bolje upozna sveca koji je njezinim tlom koračao 30-ih godina 15. stoljeća župnik župe Gospe Snježne iz Deževica vlč. Marin Marić u suradnji s općinom Kreševo i njezinim načelnikom gosp. Radojem Vidovićem uz podršku Katoličkog bogoslovnog fakulteta iz Sarajeva organizirao je 19. i 20. rujna 2015. međunarodni simpozij o sv. Jakovu Markijskom i njegovu djelovanju u Bosni čiji su radovi donijeti u ovom zborniku.

Zbornik je tematski podijeljen u četiri dijela. U prvom djelu govori se o društveno-političkim i vjerskim prilikama u Bosanskom kraljevstvu u vrijeme djelovanja fra Jakova Markijskog. Drugi dio govori o velikanima franjevačke opservancije i donosi zanimljive podatke o osobnosti i životu fra Jakova. Treći dio, u više radova, predstavlja fra Jakovljevo djelovanje na području Bosanske franjevačke vikarije u Bosni, Dubrovačkoj Republici, Ugarskoj, Slavoniji i Srijemu. U četvrtom dijelu može se pročitati o fra Jakovu u svjetlu dominikansko-franjevačkih teoloških rasprava, njegovoj prisutnosti u predajama i legendama hrvatskog naroda te o fra Jakovljevoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.

• Pero BRAJKO, „Društveno–političke i vjerske prilike u Bosanskom kraljevstvu tijekom djelovanja fra Jakova Markijskog“
• Marko SEMREN, „Velikani franjevačke opservancije“
• Damir PAVIĆ, „Fragmenti iz života sv. Jakova Markijskog na osnovi hagiografskih spisa“
• Pavo FILIPOVIĆ, „Fra Jakov Markijski - Monteprandonski 'Dragi kamen'. Bitna obilježja njegova djelovanja“
• Milenko KREŠIĆ, „Jakov Markijski i pokušaj reforme u Bosanskoj vikariji od 1432. do 1438.“
• Pavo ŽIVKOVIĆ, „Jakov Markijski na tragu reformi i mučeništva u BiH u XV. stoljeću“
• Viktor PALIĆ, „Djelovanje sv. Jakova Markijskog u Dubrovniku, Konavlima i ostalim primorskim mjestima“
• Ivana JURČEVIĆ, „Jakov Markijski u Ugarskoj, Slavoniji i Srijemu“
• Slavko SLIŠKOVIĆ, „Jakov Markijski u svjetlu dominikansko-franjevačkih odnosa“
• Marko DRAGIĆ, „Sveti Jakov Markijski u predajama i legendama Hrvata“
• Christina LORI, „Legame tra San Giacomo della Marca e la Beata Vergine Maria“

Kao i u dosad objavljenim radovima, tako i u novoj knjizi, Pardon je usredotočen na zemlju kao središnju temu Staroga zavjeta iza koje se u biblijskim tekstovima krije teološki sustav koji se može nazvati teologija zemlje. Za proučavanje knjige proroka Hošee odlučio se jer se njegova proročka knjiga smatra najstarijom te je Hošea idejni začetnik novoga teološkoga promatranja teme zemlja koji postavlja početne smjernice za razvoj teoloških tema u kasnijim proročkim spisima.

Knjiga, nastala kao doktorska disertacija, podijeljena je u četiri poglavlja. U prvom poglavlju, nakon iskazivanja potrebe za proučavanjem biblijske teme zemlja, autor prikazuje povijesni razvoj teološkoga pristupa zemlji u biblijskim tekstovima.

Temeljna istraživanja i spoznaje o Knjizi proroka Hošee utvrđuju, pokazao je Pardon u drugom poglavlju, da je taj tekst izvršio snažan utjecaj na razvoj teme zemlja u drugim biblijskim knjigama.

Tema trećega poglavlja su izvorni pristup proroka Hošee zemlji i teološke poruke koje su oblikovane u njegovu metaforičkom govoru o zemlji.

Posljednje poglavlje donosi zaključke proučavanja Hošeinih metafora o zemlji. U njima autor otkriva kako prorok Hošea napušta staro shvaćanje pojma zemlja i metaforičkim govorom stvara novo značenje pojma promičući istinu vjere o životvornoj povezanost Boga, sudbine naroda i njihove zemlje.

U okolnostima današnje ekološke krize, kao i brojnih ratova koji se vode zbog zemlje, Pardon je pokazao kako je poruka proroka Hošee aktualna i za današnjega čitatelja. Tek shvaćanje zemlje kao mjesta gdje se događa govor o Bogu i njegova odnosa prema njoj omogućuje ispravno razumijevanje temeljne poruke o Bogu i čovjeku zapisane u Bibliji.

(Preuzeto sa stranica Glas Koncila)

Knjižica Sto godina Fatime – Značenje Fatime za naše doba jedna je iz niza knjižica opata Nadraha o fatimskim ukazanjima i ponajprije je namijenjena kao pomoć u duhovnoj pripravi za stogodišnjicu ukazanja.

U njoj pisac sažeto, jednostavnim riječima i utemeljeno na crkvenim izvorima, odgovara na brojna pitanja koja su mu postavljali vjernici o Marijinu ukazanju u Fatimi, o fatimskim tajnama, o odnosu papa i Fatime, o razlozima posvete Bezgrješnom srcu Marijinu, o duhovnim porukama toga događaja od prije stotinu godina za naše vrijeme, o tome zašto Bog više ne čini čuda, o značenju ukazanja za nevjerujuće i na slična pitanja.

Jedan od najbriljantnijih mislilaca našega vremena, Fabrice Hadjadj, u ovoj izvanrednoj knjizi propituje događaj i fenomen Kristova uskrsnuća pitajući sebe i nas: mijenja li Uskrsnuće način na koji se odnosimo prema svijetu, način na koji pristupamo svakomu novom danu i živimo ga? Podrobno obrađujući niz tema i temeljeći ih na susretima s Uskrslim onako kako ih je zabilježilo Sveto pismo, Hadjadj pokazuje kako život uskrsloga Krista izravno zadire u naš život i trajno nas preobražava.

Način na koji se uskrsli Krist ukazuje ima u sebi nešto zbunjujuće: veliku jednostavnost. Fabrice Hadjadj u ovoj knjizi ne propušta upravo to naglasiti te svojim dubokim, lucidnim i duhovitim promišljanjima konkretno pokazuje kako živjeti tu jednostavnost uskrsnuća preobražujući u njegovu svjetlu odnose s drugima, vlastiti poziv, odnos prema hrani, novcu, kućanskim poslovima, Svetomu pismu, milosrđu, vjeri, ljubavi, spolnosti…

Ovaj novi pogled poziva nas da vidimo Božje otkupljenje na djelu ovdje i sada i da iskusimo kraljevstvo nebesko i njegovu jednostavnost u vlastitoj svakodnevici i svakomu djeliću svojega života.

Posljednja lekcija Utjelovljene Riječi bila je u činjenju jednostavnih čina da se tako učenici nauče ne gledati više njega, nego vidjeti sve stvari u njemu i prepoznati njegovu slavu koja izranja svagdje u svakodnevici.
Fabrice Hadjadj

Osoba i čin temelj je cijeloga sustava moralne teologije Ivana Pavla II. i polazište filozofske obrane dostojanstva ljudske osobe, što knjizi u suvremenim okolnostima daje iznimnu aktualnost i praktičnu vrijednost.

Izvorno objavljeno u Poljskoj 1969., ovo je najbolje filozofsko djelo Karola Wojtyłe koje
tvori srce njegove personalističke etike te donosi ključne kategorije Wojtyłine  antropologije koja je u suprotnosti sa svakim materijalizmom, relativizmom, totalitarizmom i individualizmom. Sreća znači ostvariti se kao osoba koja djeluje
svjesno, voljno i slobodno. Osoba i čin nisu dvije odvojene stvarnosti nego jedna duboko
povezana stvarnost. Samo u činu, duboko ljudskomu i moralno dobru, čovjek se ostvaruje kao osoba. No Wojtyła u svojoj filozofiji u kojoj se služi realističkom fenomenologijom te aristotelovsko-tomističkim pojmovljem ne polazi od moralnih norma i kriterija pa prema osobi, nego obratno, od čovjeka kao osobe preko čina koji je u sebi određeno htijenje, odluka i izbor za neku vrijednost, ide prema ispunjenju i ostvarenju sebe. Autor upozorava da čovjekovo opredjeljenje za čine koji su u sebi moralno dobri jedini
omogućuju autentično ostvarenje sebe, istinsko zajedništvo i osobnu sreću, dok čini koji se temelje na htijenju i odluci za moralno zlo vode prema neostvarenju osobe.

Ovo vrijedno filozofsko djelo, sada dostupno i na hrvatskome jeziku, važan je doprinos ne samo poznavanju misli Karola Wojtyłe / Ivana Pavla II., nego i cjelokupnomu filozofskom i antropološkom opusu o ovoj temi, a svojim sadržajem i uvidima pomaže da se čovjek suoči s temeljnim pitanjima vlastitoga postojanja i djelovanja.

(Preuzeto sa stranica Verbuma)